Na djelu je velika koalicija u kojoj je svima neugodno
Gradonačelnik Penava pokrenuo je lavinu drugih događaja tražeći procesuiranje ratnih zločinaca koje vjerojatno sreće u svom gradu, a i žrtve ih sreću… Pa tko bi bio protiv?
A ipak, stajalo se do maloprije. Radilo se presporo što je uvijek štetno i opasno po mir i suživot. I zbog toga nije lako ne prihvatiti njegove argumente. S njima živi svakodnevnicu. Otvoreno govori i ne poriče činjenicu da će mnogi pokušati i takvu situaciju iskoristiti za političke obračune. Ide se toliko daleko da se otvoreno govori kako prosvjed treba biti poziv na rušenje Plenkovića za kojeg Penava kaže da je najbolji premijer do sada. Jedna politička stranka javno govori kako na prosvjed neće doci (!) baš zbog toga što ne ruše premijera. Svi su u akciji. Vrlo brzo ćemo vidjeti koji će biti rezultat…
Ako se put pravde ubrza – itekako ima smisla… A na Vukovar smo svi osjetljivi!
Početak jesenskog saborskog zasjedanja je početak sezone promjene dresova. Raspad SDP-a nije više vijest, ali odlazak ortodoksnog SDP-ovca Ronka svakako jeste, kao i njegova izjava da će podrzati Vladu koja radi dobro. Ne znam kome je teže; njemu to izreći ili HDZ-ovim zastupnicima prihvatiti. Još nedavno su se žestoko obračunavali kada je Ronko žario i palio i smjenjivao neistomišljenike.
Vrijeme čini čuda… Nije James Bond jedini koji kaže ‘nikad ne reci nikad’. Meni je osobno najveće čudo izlazak Milanke Opačić kojoj je stranka bila obitelj. A u obitelji su je vrijeđali, zlostavljali… Kaže, nije bilo lako otići. Kuda? Vidjet ćemo. Izjava da će podrzati prijedloge koji su dobri, bez obzira na to tko ih predložio (HDZ vlada) velika je revolucija. Nije isto kao kada je otišao Saucha.
Pravo je pitanje zašto oporbeni zastupnici SDP-a kada prelaze u druge stranke (prvo izlaze iz svoje) ne odlaze u svjetonazorski najbliži GLAS?
Pojednostavljeno bi bilo tvrditi, a vjerojatno i pogrešno, da su se odlučili okoristiti saborskom većinom. To da u ovoj oporbi, s obzirom na to u kakvom je stanju, nitko ne želi biti nije tajna niti se NETKO čudi toj činjenici… U trenutku kada ne postoji prava parlamentarna oporba koja bi vlast mogla prisiliti da bolje radi svoj posao, što je temelj demokracije, igra se preselila u teren vladajuće koalicije. Tamo se vode igre za vlast. Pritom nije riječ o unutarstranačkom puču, nego o balansiranju onih bez kojih vlasti ne bi bilo.
Jačanje HNS tabora koje se očekuje, kao glavnog koalicijskog partnera, odluka je za budućnost. HNS-u je to itekako potrebno nakon prelaska u desni centar. Da je cilj pogođen, vidljivo je iz Berine nervoze i opetovanog napada na Vrdoljaka, bez da uoči svoju grešku i raspad stranke. Gdje je tu svjetonazor? Zagovornici će reci da je sve logicno ako politička opredjeljenja gledamo kroz pitanja socijalne i gospodarske politike, a ne kroz Drugi svjetski rat, međunacionalne odnose… Je li to početak deideologizacije naših stranka? Teško.
Slovenska vlada iz drugog pokušaja, sa šest stranaka i jednim posebnim ugovorom, Italija s koalicijom Pokret 5 zvijezda i Liga, Njemačka u kojoj se pregovaralo sedam mjeseci s ishodom od 850 stranica sporazuma… Politička scena se drastično mjenja. Baš u Njemackoj, koju smo često gledali, stranačka scena doživjela je velike promjene… SPD je na oko 17 posto, a njemacka desna Alternativa za Njemačku ih je prestigla za oko pola posto. Konzervativci Angele Merkel imaju 28,5 posto. Mi smo za sada još u starim okvirima. Koliko dugo?
U sabornici je na djelu velika koalicija, ne crveno-crna… Beri unatoč. Koje je teze?
Ili slično…
Izvor: Đurđa Adlešić/direktno.hr
