Sramoto, ime ti je Ivan Vrdoljak; može li niže?
“Vratili smo obrazovanje struci, uzbuđeni smo što imamo školstvo bez ideologije, a sve je počelo porukama i prosvjedima 1. lipnja prošle godine i porukama nakon toga – da se budućnost Hrvatske lomi na obrazovanju. Kako smo rekli, to smo i učinili. Podnijeli smo teške batine, posebno ja osobno. Nije bilo jednostavno, ali smo se vratili iskonskom bavljenju politikom”.
Djelić je ovo samo izjave koju je predsjednik HNS-a, Ivan Vrdoljak izjavio gostujući u središnjem Dnevniku HRT-a, u nedjelju navečer, govoreći o Kurikularnoj reformi i školstvu, ”prosipajući” svoje (ne)znanje, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
E pa nije. Nije normalno, ali u Hrvatskoj jest moguće. Idemo redom.
Fiškalska minijaturna grupacija
Nije li povodom ove teme na državnoj televiziji prije svega trebala gostovati resorna ministrica Blaženka Divjak? Ona nije članica HNS-a, ali je dio njihove stranačke kvote u participaciji u Vladi. A gdje se to sakrila gospođa Divjak?
Drugo je pitanje, a i tema, zašto je premijer Andrej Plenković ovako važan resor povjerio stranci koja je definitivno najuspješnija trgovačka strančica, sinonim za to famozno ”uhljebništvo”. Sumnjam da je mislio da je baš ta fiškalska minijaturna grupacija najadekvatnija i najkompetentnija za pitanje obrazovanja, s čime se borimo već 28 godina, od kada smo stvorili svoju državu.
Ne, riječ je jednostavno o tako prozaičnom i jeftinom razlogu – kupovanju vlasti u koje je HNS utrčao zaboravljajući sve svoje navodne principe, jer, sirenski je zov fotelja i privilegija ipak prejak. Kao što su sirene snubile umorne i sanjive mornare, koji su zbog njihova umilna glasa gubili živote, tako je i HNS ”zasnubio” Plenkovića koji je u tome trenutku vodio očajničku borbu za svaki glas. Potom se, ulaskom HNS-a u Vladu, sama stranka rascijepila, jer dio onih koji doista vjeruju u načela narodnjaštva i svega onoga što je HNS godina javno proklamirao, istovremeno brzinom svjetlosti zbrinjavajući svoje kadrove na unosnim pozicijama, napustili su stranku i osnovali novu. S kojim rezultatima, tek će se vidjeti.
No, vratimo se Vrdoljaku, sinonimu za političko beskiščmenjaštvo.
“Reći ću istinu. 20 godina čekamo da reforme dođu u škole. Nije to lako, da je lako ne bi nas dočekalo. Ne bih to u potpunosti privatizirao, ali smo napravili inovaciju u hrvatskoj politici”, bubnuo je mrtav-hladan čovjek koji nije u eteru javno znao pravilno izgovoriti ni ime ”majke” HNS-a Savke Dabčević-Kučar. Pa ni tada se nije zasramio. Samo je gazio dalje, odigrao igrokaz s povlačenjem s čelnog mjesta HNS-a, postavio svog poslušnika i ”izdilao” da on uđe u Vladu, na visoko potpredsjedničko i ministarsko mjesto, ime mu je Petar Štromar, da bi ga zatim opet povukao i vratio se na čelo stranke. Makijavelizam, nema što, ali pritom ne onaj inteligentni, već najniži mogući, onaj koji ruje dnom i ništa mu nije sveto.
Još u svibnju prošle godine, kada je započela kalvarija s potonulim Agrokorom, Vrdoljak, tada bivši predsjednik HNS-a, na svojem je Facebook profilu kategorički, gotovo s bojnim pokličem, tvrdio da je nemoguć bilo kakav dogovor između HDZ-a i HNS-a, javno je oblatio Mostovce, a sebe uzdigao u zvijezde kao čovjeka neupitne moralne veličine. Ma, možeš misliti: previše se Vrdoljak gledao u jezero pa pao u njega, ali kako to već biva kod onih koji morala i skrupula nemaju, brzo se obrisao i nastavio svoju herojsku borbu za bolju Hrvatsku. A zatim je tu herojsku borbu pretočio u formalni savez s HDZ-om, popljuvavši samoga sebe i ono što je napisao, busajući se u prsa junačka.
Stiže junak na konju
Dok je bio u kvazi oporbi, Vrdoljak je udarao drvljem i kamenjem po HDZ-u, šutirajući ga gdje god je stigao, ne bi li se pokazao pravednim junakom. Da bi u roku odmah formirao koaliciju sa svojim ljutim neprijateljem. Pa, u čemu bi zapravo bio problem? Danas ratujemo, sutra dijelimo i grabimo vlast, bezočno pljačkajući narod do golih kostiju.
I sada, eto ti viteza Vrdoljaka koji na bijelom konju jaše kao spasitelj hrvatskog obrazovanja, s ni Bog pojma nema što će se sve izroditi iz te famozne Kurikularne reforme, zbog koje se i javno prosvjedovalo, a država opet podijelila. Ma kakva Divjak, kakvi bakrači, ona je samo isturena marioneta ne bi li Vrdoljak pokazao da je Mesija stigao. A to je, naravno, baš on. Jer je jako pametan, razumije se u sve, pun je morala i časti, a i voli Ledo škrinje sa sladoledom u vlastitom domu.
Kako je lijepo tako voljeti sebe, razgovarati sam sa sobom kao najpametnijim čovjekom u ovoj izmučenoj zemljici, a pritom živjeti ugodno kao Krez, nije li?
A zašto onda državna televizija, koju svi mi prisilom plaćamo, moramo trpjeti takva hvalisanja i baljezganja tipa koji je sinonim za političko pervertitstvo, beskrupuloznost, a i mnoštvo sumnjivih poslova, za koje nikada nije zakonski odgovarao?
Zašto bismo mi plaćali 80 kuna pristojbe i to za televiziju koju često ni ne gledamo, jer se pretvorila u plaćenićki bunker kojega može kupiti svatko tko ponudi nešto iole više? Da nam s nje popuju likovi koji ne bi znali ni u vlastitom ulazu popisati sve stanare, a da pritom nešto ne zamagle?
Ali, jedno je sigurno kod Ivana Vrdoljaka. On ne odustaje. On uvijek može niže, čak i kada se čini da ispod te nizine više nema ništa osim ništavila. A to ništavilo predstavlja upravo on.
Časni kauboji i usamljeni jahači-pravednici odjašu sami u suton; od Vrdoljaka to ne možemo očekivati. On će i dalje zamračivati svjetlost.
Izvor: Andrea Latinović/direktno.hr
1 comment
Bravo, ovo je briljantan profil lika i djela politicara, Ivana Vrdoljka cije je neznanje i ministarska nesnalazljivost ostavila dugorocne stetne posljedice drzavi i nama gradjanima. Njegova lukavost, prepredenost se nastavlja u “plicaku” vidljiva “prostim” okom bez ikakvih pomagala.No, krasi ga smjelost bez granica. Hvala i cestitam autorici komentara, gospodji Latinovic.