Srbi se boje kolektivne krivnje, ali ne i Hrvate nazivati ustašama i nasljednicima NDH-a
Zanimljivo je na koji način Srbi u Vukovaru doživljavaju najavu protesta koji je u ovom gradu zakazan za 13. listopada, a odnosi se na neprocesuiranje ratnih zločina iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. To je, čini se, najbolje objasnio Srđan Kolar, predsjednik Odbora za informiranje, medije i vjeru ZVO-a i prvi čovjek vukovarskog gradskog ogranka SDSS-a. Rekao je:
„Vukovar svake godine s približavanjem 18. novembra proživljava ratnu prošlost, pa su najave protesta od strane gradonačelnika samo jedan u nizu od pritisaka na srpsku zajednicu. Namjera im nije da se ona oslobodi kolektivne krivnje, nego upravo suprotno – njome se dodatno kod nje izazivaju osjećaji nesigurnosti, nepoželjnosti i straha. Ulica zasigurno nije dobra adresa za rješavanje osjetljivih pitanja. Zalažemo se za to da institucije rade svoj posao, jer bi se onda i ratni zločini nad Srbima počeli rješavati. No vukovarski gradonačelnik o tome ne govori.“ (Novosti, rujna 2018.).
Što kazati na takve i slične izjave, osim da Srbi, poglavito u Vukovaru, i ovaj skup žele iskoristiti da pokažu i dokažu „cijelom svijetu“ kako su oni „ugroženi“, osobito od „ustaša“, s kojima žive i rade. O kakvoj „kolektivnoj krivnji“ govori Kolar, i tko je uopće to spominjao u svezi organizacije ovog skupa, od kojeg se očekuje da i Srbi „progledaju“ i da već jednom otkriju gdje su masovne i ine grobnice, odnosno gdje se skrivaju ratni zločinci okupatorske vojske?
Srbi očito zaboravljaju da su Hrvati pobijedili u Domovinskome ratu, i to: Srbe, Crnogorce, zloglasnu JNA i domaće izdajice. Da su u tom nametnom ratu, koji se vodio na teritoriji Hrvatske, bili poraženi – što bi se dogodilo s Hrvatima? Vidjeli smo što su s njima uradili „pobjednici“ kad su 18. studenoga okupirali Vukovar i Škabrnju! Koliko se tada Srba javno bunilo protiv agresije na Republiku Hrvatsku iliti Slobodana Miloševića? Što su uostalom Srbi radili godinama na okupiranim područjima Vukovara i Knina?
I u II. svjetskom ratu nisu svi Nijemci ili Talijani bili za Hitlera ili Mussolinija, niti su odobravali njihova zlodjela. Međutim, tada nitko nije rekao da Nijemci, Talijani ili Japanci nisu krivi, odnosno da su krivci samo pojedinci! Srbi uostalom još i danas viču da je Hrvatska „nastavak“ Pavelićeve NDH-a, što drugim riječima znači da nam neprestano nameću kolektivnu krivnju, tj. da su svi Hrvati – ustaše!
Osim toga, kojoj se pobjedničkoj vojsci sudilo i sudi u svijetu? Jedino onoj koja je porazila srpske i ine četnike u Domovinskome ratu!
Agresori na RH ističu da se pronađu i sude ratni zločinci i među pobjedničkom vojskom. Hrvatska nažalost progoni svoje branitelje, dok Srbi svojim ratnicima (zločincima) podižu spomenike i njihovim imenima nazivaju ulice i trgove. Što nisu i kada će (posthumno) osuditi krvnika Balkana – Slobodana Miloševića?
Najavljeni skup u Vukovaru ne će i ne može zastrašiti ovdašnje Srbe, a još manje ih proglasiti nepoželjnim. Hrvati, nažalost, na ulici, žele pitati: kada će napokon okupatorski ratni zločinci odgovarati, kada će se prestati mirno šetati Vukovarom i smijati se nevinim žrtvama u lice?
Na kraju, nije istina da „Vukovar svake godine s približavanjem 18. studenoga proživljava ratnu prošlost“. Možda oni ne primjećuju, ali Hrvati s ratnom prošlošću, bolnim slikama iz Vukovara, Škabrnje i niza drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske, žive iz dana u dan. Samo oni koji su bili na drugoj strani, kako Srbi, tako i relativno ne mali broj Hrvata, prisjeti se nažalost ratnih strahota tek kad se obilježavaju pojedine obljetnice, što je jadno i žalosno.
Stoga će vukovarski protest zakazan za 13. listopada biti samo mali podsjetnik na ono što smo doživjeli i prošli tijekom srbijanske i ine agresije. Da se ne zaboravi!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
