DA SE NE ZABORAVI Bitka za Nuštar
Nuštar – veliko slavonsko selo između Vinkovaca i Vukovara je postalo poznato u Domovinskom ratu jer je bilo poprište velikih bitaka, mjesto herojskog otpora, mjesto tenkovskih bitaka i zločina agresora nad civilima. Nuštar je bio u okruženju srpskih sela, pobunjenih Srba (četnika).
Granatiranja sela su počela u srpnju i nisu prestajala mjesecima. Selo je bilo razrušeno i spaljeno. Nakon sloma obrane Cerića (2. listopada) agresor se usmjerio na Nuštar.
„Prvi tenkovski napad iz smjera Marinaca počeo je u popodnevnim satima 3. listopada. Neprijatelj se s oklopima uspio probiti sve do centra sela, odakle su iste večeri izbačeni uz gubitke u ljudstvu i tehnici – branitelji su uništili jedan transporter i jedan moderni tenk M-84. Odmazda za gubitke bila je zastrašujuća: Nuštar je zasipan teškim projektilima iz svih raspoloživih sredstava – VBR-ima, topovima, tenkovskim topovima, minobacačima, haubicama, avionskim raketama, polutonskim tzv. „krmačama“, a bačena je čak i aerosolna bomba“.
5. listopada 1991. godine bio je dan najžešćeg napada na mjesto i dan velike pobjede ZNG-e (HV-a).
Nuštarje napala252. oklopna brigada iz Kraljeva ojačana paravojnim četničkim postrojbama. Selo je branilo oko 250 domaćih pripadnika ZNG-a i policije, te 150 pripadnika raznih drugih postrojbi.
Agresor je tenkovima ušao u selo i uništavao sve na što je naišao. Dio tenkova je zaustavljen (onesposobljen) ali su ih nadomjestili novi. U poslijepodnevnim satima u borbu su se uključila i dva hrvatska tenka T-55, uslijedio je protuudar i neprijatelj je vraćen na polazne točke napada. Nuštar je bio obranjen uz veliku cijenu.
Toga dana uništeno je osam srpskih tenkova i četiri transportera. Nuštar je te večeri slavio pobjedu. Cijena je bila visoka, međutim, za pobjedu nema surogata!
Nakon 5-tog listopada napadi na Nuštar su nastavljeni topničkim napadima i granatiranjem. Agresor je uništavao kuće, školu, crkvu i groblje.
U obrani Nuštra su poginula 94 branitelja iz svih krajeva Hrvatske, a oko 280 ih je ranjeno. U Domovinskom ratu je 56 Nuštaraca izgubilo život.
Pročitajte potresno svjedočanstvo o paklu Nuštra iz ruke jednog od branitelja:
„Uslijedio je 5. listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka u vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 sati prije podne iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovaca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar. Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan bestrzajni top koji nije bio dovoljan da zaustavi tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo. A onda je proradila “maljutka”, vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok. Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika. Spominjemo pok. Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpska tenka, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru. Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojiti sve nuštarske heroje, zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali. Prodirali su prema centru sela, dok je srpska pješadija, »beli orlovi« i »arkanovci«, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i »zolje« koje smo mnogi prvi put vidjeli. Ne mogu točno reći koliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, i Rijeke i »Tigrovi« iz Zagreba i Treća osječka, i 109. i još dobrovoljaca izvan formacije. Želim ovom prilikom svim majkama, čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su »zolje«, »ose« i ručni bacači, uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“ (Grgo Krajina, hrvatski vojnik i branitelj Nuštra
Agresor jest razorio Nuštar, ali ga nije osvojio!
Marko Jukić/hu-benedikt.hr
