I u Vukovaru pročitajte imena poginulih i nestalih
Bitka za Vukovar bila je najteža i najkrvavija u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Na grad je dnevno padalo i do deset tisuća granata. Nakon 87 dana opsade, grad je bio gotovo razrušen, (ostale su čitave tek neke srpske građevine), a okupacija Srba, JNA, Crnogoraca i domaćih izdajica završila je 18. studenoga 1991., iako je otpor trajao još nekoliko dana. Za vrijeme te bitke zločinačka JNA se potpuno transformirala u vojsku koja je podržavala i provodila velikosrpsku politiku tadašnjeg predsjednika Srbije, balkanskog krvnika, Slobodana Miloševića. Nakon okupacije, koja je potrajala do sredine siječnja 1998. i mirne reintegracije, protjerana je i ubijena većina nesrpskog stanovništva iz toga područja.
O ratnim zločinima počinjenim nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice, mučenjem i ubijanjem na Ovčari (ali i ne samo tamo) te odvođenje tisuća ljudi iz Vukovara u koncentracijske logore u Srbiji, sve se zna, ili bi se trebalo znati.
U subotu, 13. listopada u ovom će se gradu – posebnog pijeteta – na mirnom i dostojanstvenom skupu mnogi pitati – gdje su naši najmiliji? Zbog čega još nisu kažnjeni srbijanski i ini ratni zločinci, iako postoje svjedoci, dokumentacija…Osim toga, gdje su masovne grobnice koje su ostale iza agresora, a koje do danas nisu pronađene?
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) po tko zna koji puta predlaže da se prigodom svakog značajnijeg skupa (obljetnice) u ovom gradu – junaka pročitaju imena poginulih u borbi za Vukovar! Ta se imena poglavito trebaju čuti 18. studenoga, tim prije jer su oni koji su dali svoje živote najzaslužniji za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Nije dovoljno samo isticati brojke, jer brojke su brojke, a ljudi su ljudi!
Na skupu u Vukovaru, 13. listopada, očekujemo da ćemo čuti i imena svih onih koje hrvatske majke i očevi još traže.
Ti ljudi nikada ne smiju biti zaboravljeni, a još manje pretvoreni u brojke, kao što se to dogodilo s Hrvatima nakon II. svjetskog rata, koje gotovo više „nitko“ i ne traži, a osobito ne zločince koji su mučili, strijeljali i zatrpavali nevine ljude kao da su najobičnija „stoka“.
Također predlažemo da se u katoličkim crkvama na području Hrvatske, na nekom od zidova, napišu imena svih poginulih, stradalih i umrlih hrvatskih branitelja koji su rođeni ili živjeli u njihovu gradu ili selu.
Da se ne zaborave!
Inače, od povijesnog zaborava, spomen na svaku osobu branitelja palog u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, čuva se u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu, gdje su u prostoru iza oltara, u kenotaf, prazan grob, uklesana 15392 imena smrtno stradalih hrvatskih branitelja, od kojih je svaki predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i godinom smrti.
S druge pak strane, ni na jednom spomeniku od 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, nema imena i prezimena, već su uklesane samo – brojke!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)