U Plenkovićevu mandatu ne preporučujemo nikakve inicijative i akcije, čak ni za očuvanje flore i faune
Najavljujući kako neće dopustiti da promatrači građanskih inicijativa ‘Narod odlučuje’ i ‘Istina o Istanbulskoj’ nazoče provjeri potpisa potrebnih za raspisivanje državnih referenduma o izmjenama izbornog zakonodavstva i ukidanja Istanbulske konvencije, ministar uprave Lovro Kuščević svojedobno je svekolikoj javnosti obećao kako će proces provjere biti “maksimalno transparentan i u strogo kontroliranim uvjetima jer ne žele kompromitirati proces niti jednom pogreškom”. No cijela priča oko referendumskih inicijativa bila je duboko kompromitirana i opstruirana od samih početaka i to od najviših predstavnika vlasti uključujući samog premijera i njegovih koalicijskih partnera. Ministar Kuščević je, kao pravi vojnik vladajuće stranke, samo u djelo proveo ono što mu je naloženo. I to vrlo strastveno.
Ipak, ti njegovi strogo kontrolirani uvjeti u ‘sigurnosnim sobama pod video nadzorom i bez mobitela’ nisu spriječili da informacije o tome kako nije prikupljeno dovoljno potpisa ne procure u javnost putem medija čak tjedan dana prije objave službenog izvješća. Vrijedi podsjetiti i da je Kuščevićev zamjenik Mladen Nakić nekoliko dana prije nego što je Povjerenstvo za provjeru potpisa uopće otvorilo zapečaćene kutije s potpisima, na jednom okruglom stolu slavodobitno poručio kako su ‘i mrtvi i bebe’ potpisivali za referendumske inicijative.
Salve nepovjerenja
Nakon što je građanska inicijativa ‘Narod odlučuje’ podnijela prijavu protiv ministra Kuščevića Povjerenstvu za sukob interesa zbog njegovih javnih negativnih istupa o referendumima, navodeći kako zbog privatnog interesa ne može nepristrano vršiti provjeru potpisa, Kušćević ih je ismijao navodeći kako bi prema toj logici svatko tko ima svoj stav ili mišljenje trebao biti prijavljen za sukob interesa. Naravno, ministar ima pravo na svoj stav i on ga može izreći privatno, ali ne javno u svojstvu političara i dužnosnika pod čiju je ingerenciju na kraju potpala provjera potpisa.
Premijer Plenković je i prije nego što su se počeli prikupljati potpisi za referendumsku inicijativu ‘Narod odlučuje’ izjavio kako su njihova referendumska pitanja o izmjenama izbornog zakonodavstva promašena i neodgovorna jer je ‘smanjivanje prava zastupnika apsolutno neprihvatljivo’ kao i da svjedočimo ‘devijacijama nevladinog sektora koji želi preuzeti ulogu predstavničke demokracije i političkih stranaka’.
Dan nakon objave službenog izvješća prema kojima niti jedna referendumska inicijativa nije prikupila dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma zbog ‘nevaljalih’ potpisa od kojih je čak 60-ak tisuća (ukupno u obje inicijative) proglašeno nečitkima (prema proizvoljnim kriterijima jer zakonski taj dio uopće nije propisan), ministar Kuščević je javno zavapio na javnoj televiziji da od kuda tolika salva nepovjerenja prema Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu uprave; prema ‘nezavisnoj’ Agenciji za zaštitu osobnih podataka, u sam IT sustav i u djelatnike APIS-a? Uistinu od kuda?
Car je gol
Pritom je potpuno razotkrio što njih zapravo od samih početaka muči, izjavivši kako u cijeloj priči oko referendumskih inicijativa nema ni ideologije ni istanbulske inicijative, nego se radi ‘o političkom pokušaju destabilizacije Vlade kako bi si osigurali sinekuru u Hrvatskom saboru smanjivanjem izbornog praga’.
Dakle, njima nisu niti na kraj pameti prava nacionalnih manjina, zaštita prava žena, odnosno zaštita demokratskih i civilizacijskih stečevina; da ne nabrajamo sve do sada izrečene demagoške floskule koje su korištene kao argumenti protiv referendumskih inicijativa, nego je riječ o čistom, golom, iskonskom strahu od gubitka vlasti.
Jednom riječju, ‘Car je gol’! Istina, mnogima je to od početka bilo jasno, ali očito nije dežurnim ‘čuvarima’ ljudskih prava koji su ih ekskluzivno rezervirali za svoje istomišljenike, a koji su, poput Kuće ljudskih prava, izrazili zadovoljstvo što nije prikupljeno dovoljno potpisa te pritom poručili kako treba i zakonski onemogućiti referendumske inicijative koje za cilj imaju ‘derogaciju stečenih ljudskih prava’.
I nakon cijele te balade, premijer Plenković je najavio izmjene Zakona o referendumu te velikodušno poručio kako će svi koji to žele, moći naknadno provjeriti potpise za referendumske inicijative. Naravno, opet u ‘strogo kontroliranim’ uvjetima, a to znači da u APIS-ovu sigurnu sobu neće smjeti unijeti mobitele, ni olovke ni bilježnice nego će tek moći pregledati ‘nevaljale’ potpise i postaviti pitanja članovima Povjerenstva zašto je neki potpis odbačen.
Navodno će se onaj tko i dalje bude imao primjedbe na provjeru potpisa moći obratiti Saboru ili Ustavnom sudu (što uistinu ohrabruje), dok će se saborska procedura oko referenduma nastaviti već idući tjedan bez obzira na mogućnost naknadne provjere.
‘Manipulatori opasnih ciljeva’
I dok se objava o nedovoljnom broju potpisa još nije ni ohladila, HNS isti dan pušta priopćenje u javnost kako su podnijeli kaznenu prijavu protiv organizatora građanskih inicijativa ‘Narod odlučuje’ i ‘Istina o Istanbulskoj’ zbog ‘krivotovorenja i lažiranja’ potpisa kako bi se do kraja raskrinkali ti ‘obični manipulatori koji imaju jako opasne ciljeve što svaki odgovoran političar mora osuditi’.
Jasno je da svaka inicijativa u kojoj se može nazrijeti neka buduća politička snaga, a time i potencijalna ugroza postojeće vladajuće garniture u kojoj HNS ili ono što je od njega ostalo, valjda zadnji put ima priliku sudjelovati, ima za tu stranku itekako ‘opasne ciljeve’.
Sve u svemu, otužno i jadno. Umjesto ‘festivala demokracije’ morali smo svjedočiti podmetanjima i opstrukcijama neviđenima u dosadašnjim referendumskim inicijativama. Vlast koja je sigurna u sebe i uvjerena je da Hrvatsku vodi ‘pravim putem’, ne postupa tako. Ne boji se ni pravih ni izmišljenih neprijatelja, a kamoli svojih građana, pa makar ih za neki cilj animirali ljudi kojima političke ambicije nisu strane. Uostalom, u slobodnom društvu one su legitimne.
A što je najvažnije, premijer je svjestan da se preko referendumskih inicijativa formirala kritična masa nezadovoljna njegovim stilom i načinom vladanja, ali i smjerom u kojem zemlju vodi.
Plenković je, gledajući kratkoročno, ‘pobjednik’ i u ovom igrokazu kao i u slučaju prosvjeda u Vukovaru kada se isti nije pretvorio u otvoreni prosvjed protiv njegove vlasti, čega se je premijer panično bojao. No to je Pirova pobjeda jer je ionako tanko povjerenje u institucije dodatno poljuljano.
Koliko samo energije premijer i njegova svita troše u odbijanju udaraca onih koji bi ih možda mogli ugroziti da je dojam kako se ničim drugim niti ne uspijevaju baviti. Štoviše, taj strah od mogućeg gubitka vlasti poprimio je, čini se, paranoidne razmjere. Stoga u Plenkovićevu mandatu ne preporučujemo nikakve inicijative niti akcije. Čak niti za očuvanje flore i faune.
