Molitva – Petak, 16. studenog
Božja prisutnost
Dragi Gospodine, pomozi mi da ti se u potpunosti otvorim
jer sada ostavljam po strani sve svoje brige.
Ispuni moje misli svojim mirom, svojom ljubavlju.
Sloboda
Gospodine Bože, zahvaljujem ti na daru slobode.
Pomozi mi da taj dar koristim odgovorno. Slobodan sam birati.
Pomozi mi da izaberem da mogu nasljedovati tebe,
da živim kršćanskim životom brinući se za druge.
Pomozi mi da se sjetim onih koji su nesretni, potlačeni;
onih u zatvoru, onih koji nisu slobodni javno izražavati svoju vjeru.
Vodi me da uvijek i u svemu tražim tvoju volju, u svemu što se događa u mome životu.
Svjesnost
Dok se vraćam svojim svakodnevnim zadacima,
podsjeti me, Gospodine,
da si uvijek uza me.
Nikada ne trebam očajavati.
Riječ Gospodnja
Lk 17,26-37
U ono vrijeme Isusu reče svojim učenicima: “I kao što bijaše u dane Noine tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.
Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.
Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” Upitaše ga na to: “Gdje to, Gospodine?” A Isus im reče: “Gdje bude trupla ondje će se okupljati i orlovi.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U mjesecu studenom Crkva predlaže da se sjetimo onih koji su otišli pred nama. Potiče nas da razmišljamo o vlastitoj prolaznosti i, kako tekst kaže, o kraju svijeta.
Kao što znamo iz iskustva mnoštvo nas događaja uhvati nespremne upravo onda kad pomislimo da će se svakodnevni život nastaviti kao i obično. Takvi nas trenutci zaustave i počnemo razmišljati čemu sve i zbog čega uistinu živimo? Bog nam pomaže živjeti naš život putujući prema njemu.
Imam li svijest kako sam ovdje samo hodočasnik i da hodam prema vječnoj domovini na nebesima?
Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
