Molitva – Ponedjeljak, 26. studenog
Božja prisutnost
Zastajem na tren
i razmišljam o ljubavi i milosti koju Bog izlijeva na mene,
kako me stvara na svoju sliku i priliku, kako me čini svojim hramom…
Sloboda
Bog nije strano tijelo u mome životu.
Naprotiv, njegov Duh udahnjuje život mojim najdubljim željama,
blago me potičući na ono što je dobro.
Molim za milost da dopustim Duhu da me ispuni.
Svjesnost
Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.
Riječ Gospodnja
Lk 21,1-4
Kad Isus pogleda vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: “Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni, zapravo, među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus se često ponaša kao pronicljiv promatrač svega što se oko njega događa. Ima, također, sposobnost izložiti svoj nauk komentirajući ono što vidi. To se i događa dok sjedi u Hramu.
Isus, iznenađujuće, ne sudi. Ne osuđuje hramske vlasti zbog pohlepe ili bogate koji daju milodar od svoga viška. On jednostavno ističe kako je sirota udovica dala više nego bilo tko drugi jer je dala posljednje što je imala. Više nije imala od čega živjeti.
Isus ostavlja da sami donesemo zaključak i otkrijemo što taj događaj znači za nas. Koji je moj zaključak? Mogu li ga podijeliti s Isusom u molitvi?
Razgovor
Tvoje me riječi, Gospodine, uče kako trebam moliti.
Divna molitva Oče naš
sadrži sve što želim reći.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
