Željko Primorac: Slijedi teška borba između centrista i nacionalne desnice
Opće stanje političke ljevice u Hrvatskoj (SDP-a) najbolje se može definirati kao – kontrolirani kaos. Da, kontrolirani kaos, jer iz tog kaosa svatko uzima što mu odgovara.
HDZ mirno može privesti mandat kraju, HNS ima alibi za svoj bijeg od kaosa u okrilje HDZ-a, Milan Bandić može iz redova SDP-a probirati sve što mu odgovara kao na menu listi i time pojačavati političku zaštitu svog lika i djela, čak i dio SDP-a, nezadovoljnici predsjednikom Davorom Bernardićem, koji se iz ovih ili onih razloga ne bi našli na listama za naredne parlamentarne izbore, može zadovoljno trljati ruke zbog stanja u vlastitoj stranci jer su dobili mogućnost izigravanja unutarstranačke opozicije i mogu se nadati novim startnim pozicijama ukoliko Bernardić padne u nekom od brojnih juriša.
Početkom ove godine napisao sam tekst pod naslovom „SDP – stranka koju je pregazilo vrijeme“. U njemu sam napisao „kako je potpuno irelevantno hoće li ili neće SDP postići unutarstranački dogovor, jer se ništa bitno neće dogoditi. Ne postignu li dogovor nastavit će se osipati i članstvo i birači, a dogovore li se to će morati biti teški kompromis – tipa Milanovićeve ere“. Sada je više nego jasno kako su ove prognoze bile potpuno istinite. SDP je propustio iskoristiti vrijeme u kojem se mogao transformirati iz stranke okorjelih sljedbenika jugoslavenske ideologije i komunističkog režima u modernu socijal-demokratsku stranku. Zapeli su u raskoraku između tvrdokornih poklonika jugoslavenske ideologije i mlađih generacija koje su rođene i stasale u samostalnoj Hrvatskoj i nisu opterećene jugoslavenštinom. Dakle, SDP je danas stranka bez ideologije, ili barem stranka bez ideologije koja je prihvatljiva novim generacijama stasalim u samostalnoj Hrvatskoj. Stoga su njihovi birači, ili barem njihovi potencijalni birači, lak plijen za druge stranke. Zbog općeg stanja u i oko SDP-a slobodno možemo reći kako će ova stranka narednih nekoliko izbornih ciklusa biti na standby aranžmanu što se tiče potencijalnog osvajanja vlasti i participiranja u istoj. Ukratko, ljevica, barem ona službena stranačka, u narednih nekoliko izbornih ciklusa u Hrvatskoj neće igrati nikakvu ozbiljniju ulogu.
Može li onda HDZ biti miran i uljuljan u svojoj neprikosnovenoj liderskoj poziciji na političkoj sceni? Teško, jer će se borba u budućnosti voditi upravo na HDZ-ovu terenu. Andrej Plenković je tzv. umjerenjačkom politikom uspio pasivizirati SDP-ovo biračko tijelo pa čak i pridobiti dio birača sklonih ovoj stranci. Međutim, na drugoj strani je izgubio desni dio stranke koji je njegove nastupe shvatio kao otvorenu izdaju demokršćanskih vrijednosti. Taj desni dio HDZ-a, koji mediji vole zvati radikalnim, je pokretačka snaga stranke, oni su operativci i najviše ideologiziran dio stranke. Stoga će HDZ njihovo odmicanje od stranke teško uspjeti sanirati pridobivanjem dijela lijevih birača i tzv. centrista. Ipak, HDZ u dogledno vrijeme neće imati većih problema za formiranje koalicijskih vlada unatoč činjenici što će izgubiti značajan dio i članstva i birača. Zašto? Iz jednostavnog razloga. Dio stranačke desnice koja će napustiti HDZ, bilo da se radi o članstvu ili biračima, neće ugroziti vodeću ulogu HDZ-a u političkom životu. Prevedeno, HDZ će, zbog cijelog niza okolnosti na političkoj sceni, i dalje biti pojedinačno najjača stranka. A zbog proklamiranih centrističkih uvjerenja aktualnog predsjednika HDZ-a vrlo će lako na fragmentiranoj političkoj sceni pronaći nove partnere za formiranje vlasti. S druge strane ni desnica, Neovisni za Hrvatsku, iako će u budućnosti doživjeti značajan rast, još dugo neće biti u prilici da participiraju u vlasti na državnom nivou iz jednostavnog razloga što im je koalicijski potencijal u sadašnjim politički okvirima potpuno sužen.
Čini li se iz svega navedenog kako HDZ i njegovo vodstvo još dugo može mirno spavati?
Samo na prvi pogled. Opet iz jednostavnog razloga – birači će opetovane koalicije sa lijevim ili centrističkim strankama, pa čak i ukoliko i ne dođe do velike koalicije sa SDP-om, početi smatrati istrošenim političkim modelom. Pogotovo ukoliko takve koalicije ne urode brzim promjenama društvenih ekonomskih odnosa u zemlji, a ono čemu sada svjedočimo je činjenica kako velikih pomaka na navedenim poljima nema. U takvim okolnostima malo veći gospodarski potres ili veća sigurnosna ugroza, tipa nove migrantske krize, može potpuno promijeniti političke tokove u zemlji. Prevedeno, sadašnji model vlasti u Hrvatskoj će egzistirati do prvog većeg potresa, a potom se borba za vlast neće voditi između ljevice i centrista već između centrista i desnice.
Izvor: Željko Primorac/hrsvijet.net
