DON MARINKO MLAKIĆ: Sveta obitelj
Nedjelja po Božiću posvećena je Svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. Rođenjem od žene, u sasvim konkretnoj obitelji, Isus posvećuje i uzdiže na razinu svetosti sve naravne oblike ljudskog zajedništva. Najprije obitelj, a onda rodbinstvo, prijateljstvo, narod, kulturu, društvene strukture…
Čovjek je po svojoj naravi usmjeren na zajedništvo. Svoju punu afirmaciju može ostvariti tek u kvalitetnim odnosima u unutar zajednice. Posebno važnu, štoviše presudnu ulogu ima obiteljsko zajedništvo. U obitelji čovjek uči naprosto živjeti.
Ono što osoba iz nje ponese, to je bitno obilježava cijeli život. Obitelj je škola života. Ne samo za djecu, nego i za roditelje. Oni se svi zajedno uče i rastu u svetosti života kojeg nam Bog daruje i po kojem nas daruje jedne drugima.
Osnovno ozračje obiteljskom životu daje požrtvovna ljubav roditelja u kojoj se rađa novi čovjek. U redovitom ljudskom iskustvu nema nesebičnije ljubavi od one koju otac ili majka gaje prema svom djetetu. Za osobu koja kao dijete ostane bez roditeljske bezuvjetne ljubavi s pravom kažemo da je siroče. I taj nedostatak ga obilježava kroz cijeli život.
Crkva u Svetoj obitelji vidi uzor obitelj. Sveta obitelj savršena je preslika trojstvene božanske ljubavi u ljudske odnose.
Misno evanđelje nam donosi zgodu kada je dvanaestogodišnji Isus sa svojim roditeljima hodočastio u Hram. Marija i Josip su po običaju svake godine o blagdanu Pashe hodočastili u Jeruzalem. Iz toga se jasno vidi kako su svoje obiteljsko zajedništvo gradili u ozračju vjere. Njihova vjera je izgrađena na temeljima objave i tradicije Izabranog naroda. Oni drže važnim hodočastiti u Hram i tamo voditi svoje dijete. Njihova vjera je isto tako osobna i izvanredno jaka. Svoje ogromno povjerenje u Boga pokazali su svaki na svoj način kada je Bog čudesno ušao u njihove živote. U toj život vjeri odgajali su i učili povjereno im dijete Isusa.
U isto vrijeme i sami od njega uče kako je njegov i naš pravi Otac samo Bog. „Jedan je vaš Otac – onaj na nebesima“, naučavat će Isus kasnije.
Nitko od nas ne pripada svojim roditeljima. Nitko nema pravo na život druge osobe. Pa niti na život svoga djeteta. Svi mi pripadamo samo Bogu. On je taj koji nas je (za sebe) stvorio i darovao jedne drugima da možemo živjeti u ljubavi.
Samo onda kada njega priznajemo svojim pravim Ocem, možemo istinski imati jedni druge kao roditelje, djecu, braću i sestre. Nikakvo zajedništvo niti ljudska sreća ne mogu se graditi na bolesnoj posesivnosti. Još manje na nekakvom pravu na drugu osobu. Samo na slobodnom sebedarju.
Josip i Marija nisu odmah razumjeli Isusove riječi, ali su ih prihvatili. Odgoj se ne može unaprijed isplanirati. Njega nitko do kraja ne razumije. Mudrost odgoja je znati podrediti se onom planu koji Bog ima za dijete, za svakog čovjeka. Taj plan se otkriva postupno, polako, kroz osluškivanje, kroz molitvu, kroz razgovor sa samim djetetom…
Govor o obitelji u suvremenom svijetu silno je opterećen društvenim promjenama koje utječu na sami život jedne obitelji. Obitelj je rastrgana i raslojena. Roditelji su razapeti između brige za materijalno i za dobar odgoj u nemoralnom okruženju.
Idejno i pravno shvaćanje obitelji, kao i odgoj djece, sve više izaziva javne polemike i bolne podjele. Obiteljska idila tako se teško postiže.
Međutim ni Sveta obitelj nije imala idilu. Prolazila je kroz ništa manje mučne tegobe, nego još i gore. Pratila ih je neimaština, odbačenost, progonstvo, borba za golu egzistenciju… Pa ipak, Marija i Josip nisu klonuli. Uspjeli su, jer su imali neograničeno povjerenje u Boga te iskrenu međusobnu ljubav i poštovanje. Po tome su i nama danas uzor kako graditi obiteljsko ozračje na korist i spasenje svih njezinih članova.
Don Marinko Mlakić
