Molitva – Četvrtak, 27. prosinca
Božja prisutnost
Divno je biti uvijek zajedno s prijateljima, u njihovoj blizini.
Kada sam s tobom, Gospodine, znam da sam u prisutnosti moga Stvoritelja.
Stvorio si me iz ljubavi.
Čak su mi i sve vlasi na glavi izbrojene.
Tvoja je prisutnost, Gospodine, najveće od svega.
Sloboda
Zdepasto i grbavo deblo drveta nikada ne bi povjerovalo
da može postati statua, zadivljujuće umjetničko djelo,
i nikada se ne bi podložilo dlijetu kipara,
koji svojim genijem proniče što sve može načiniti od tog debla. (sv. Ignacije)
Molim za milost da se dadnem oblikovati rukom svoga ljubljenog Stvoritelja.
Svjesnost
Dok se vraćam svojim svakodnevnim zadacima,
podsjeti me, Gospodine,
da si uvijek uza me.
Nikada ne trebam očajavati.
Riječ Gospodnja
Iv 20,1-8
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Bilo bi nepravedno reći da je, glede vjerovanja, jedna osoba “bolja” od druge. Današnji događaj daje nam portret dvojice Isusovih sljedbenika. Jednome – Petru – je djelovanje jača strana dok je kod drugoga učenika – Ivana – jača strana vjerovanje. Čini se kako je Ivan više usklađen s unutrašnjim osjećajem za stvari. Zato je i nazvan “onaj kojeg je Isus ljubio”.
Petar se uvijek velikodušno gura naprijed dok Ivan oklijeva i razmišlja. Njihovi suprotni stilovi su očiti kad stižu do praznoga groba. Petar je u žurbi, a Ivan si uzima vremena za razmišljanje te ostaje zadivljen.
Molimo sljedećim riječima: “Gospodine, vjerujem. Pomozi moju nevjeru”. A molitva će uvijek pripraviti put vjerovanju.
Razgovor
Isuse, progovaraš mi u tekstu Sv. pisma.
Daj da odgovorim na tvoj današnji poziv.
Nauči me da prepoznam tvoju ruku na djelu u mom svakodnevnom životu.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
