Josip Jović: Zašto se, gospodo, čudite Čoviću?
Nazočnost Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, na obilježavanju godišnjice osnivanja Republike Srpske 9. siječnja izazvala je burne reakcije u Hrvatskoj, a da o Baščaršiji i ne govorimo. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, šalje brižno „prijateljsko“ pismo Hrvatima, pišući o Čoviću i Dodiku kao potpaljivačima bosanske vatre i djeliteljima BiH na tragu Milošević-Tuđmanova dogovora. Osudama se pridružio SPD-ov zastupnik u Bundestagu Josip Juratović.
Vrh HDZ-a u Hrvatskoj nije kritizirao Čovića, ali ga nije ni branio. Točno bi bilo reći: ogradio se, ali budući da je veleposlanik Ivan Del Vechio, koji je pravio Čoviću društvo, smijenjen, može se lako zaključiti što on misli o Čovićevu putu u Banju Luku.
Formalni prigovor odnosi se na odluku Ustavnog suda BiH, kojom je spomenuti datum proglašen neustavnim. Posebno je suspektno to što je na akademiji upriličenoj ovim povodom dodijeljeno priznanje Slavku Lisici, osuđenom za ratne zločine u Hrvatskoj. Može nam se ne sviđati uopće postojanje Republike Srpske, koja baštini genocidna djela Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Biljane Plavšić i ostalih.
No, postoje i dvije važne političke okolnosti o kojima bi moralno osjetljivi kritičari morali voditi računa. Kako god okrenuli, RS je prema međunarodnom sporazumu država u državi i tu činjenicu nitko više ne može niti želi opozvati.
Drugo, Hrvati u BiH nemaju izbora. Oni su u onom dijelu BiH koji se naziva federacijom, koja to nije, izvrgnuti neviđenim pritiscima, manipulacijama i podvalama od strane federalnih partnera i naprosto su gurnuti u suradnju s Dodikom.
Jedan drugi skup održan u Zagrebu uoči pravoslavnog Božića nije ništa manje problematičan. I ove godine na domjenku SNV i Srpske pravoslavne crkve okupili su se premijer, pet ministara, vodeći oporbeni političari. Krešimr Beljak je prizivao novo bratstvo i jedinstvo i dobio nagradu „Svetozar Pribičević“, kao da je Pribičević obijao tuđe automobile. Nagrađeni su i propagatori srpskog mita o Jasenovcu.
Plenković je upozorio na to da nema pomirenja bez istine koja se zove (veliko)srpska agresija i na sebe navukao bijes beogradske čaršije. Svi su se poklonili Prvoslavu Porfiriju Periću, mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom, predsjednica mu je upriličila poseban prijam, a na njihovu nesreću, upravo je društvene mreže zapljusnula snimka „koncerta“ s Fruške gore, na kojemu pravoslavni svećenik držeći dvogodišnjaka u naručju, lupa šakom o stol i dirigira desetogodišnjacima koji zanosno pjevaju o Draži i Momčilu.
Eh, zemlja bi se zatresla da je Bozanić zapjevao o Juri i Bobanu.
Izvor: Josip Jović/Slobodna Dalmacija
