Molitva – Srijeda, 30. siječnja
Božja prisutnost
Gospodine, u jednostavnosti i poniznosti dolazim k tebi.
Tvoje me riječi vode do mirnoće u kojoj
shvaćam veličinu i značenje tvoje prisutnosti.
Sloboda
Gospodine, daj mi milost da budem slobodan od ispada i pretjerivanja.
Ne daj da me zarobi želja za posjedovanjem i bogatstvom.
Očuvaj mi um i srce slobodnima da te ljubim i da ti služim.
Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.
Riječ Gospodnja
Mk 4,1-20
U ono vrijeme poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: “Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce izgorje; i jer nemaše korijenja osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.” I doda: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
Kad bijaše nasamo oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju – i ne vide, slušaju, slušaju – i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.” I kaže im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Nastojat ću “uzeti k srcu” Isusove riječi – Isus je još voljniji zbog svoje poruke pustiti korijen u mome srcu. Ponekad se mogu diviti njegovu učenju s odstojanja i prihvatiti ga kao novost. Ili mogu postojati dani kada moju pozornost olako odvrate neke druge privlačne stvari, vrijednosti ili interesi.
Molit ću za milost da dopustim Božjoj riječi da pusti korijen u mome srcu i da urodi rodom u mojim riječima i djelima.
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
