DON MARINKO MLAKIĆ: Božansko preobraženje je cilj našega izlaska
(2. korizmena C)
Izvještaj o Isusovu preobraženju ne smijemo čitati samo kao kroniku događaja već kao katehezu koja nas poučava kako da i sami vjerom iskusimo vlastito preobraženje.
Isus s trojicom učenika uzlazi na goru da se pomoli. Gore i uzvisine su mjesta odakle pogledi sežu puno dalje nego iz ravnica i dolina. Na njima se čovjeku spontano nameće misao o životu izvan okvira u kojima ga on redovito živi. Ovo je vrlo snažna slika molitve. Molitva je uzdizanje u visine, izlazak iz naše zemaljske stvarnosti i ulaženje u preobraženo stanje, u nebesku stvarnost. To je nužno, jer unutar naših zemaljskih granica mi nismo kadri pravo sagledati svu dubinu, širinu i visinu našega života. Zemaljska realnost nam ne može pružiti cjelovit pogled na sve ono što ovdje u životu živimo i proživljavamo. Tek izlazak iz nje i uzdizanje u nebesku stvarnost omogućuje nam da svoj život i svijet u kojem živimo pravo vidimo. Da ga vidimo iz nebeskog obzora. To je moguće jedino u molitvi. Molitva nam otvara oči da vidimo nadvidljivo i spoznamo nadspoznatljivo.
Isusovo lice u molitvi se preobrazilo. Molitva preobražava. Tek onda kada se u molitvi združimo s Bogom, naše lice poprima svoj najljepši izraz, jer odražava božansku (nad)narav našeg bića.
S Isusom su bili Petar, Jakov i Ivan, tri učenika s kojim je imao najbliskiji odnos. On je svim učenicima već ranije najavio svoju muku i smrt. Otvoreno im je kazao da je žrtva ljubavi do kraja put po kojem on uspostavlja nebesko kraljevstvo i uzlazi u svoju slavu. Na isti put je i njih pozvao. To je u njima izazvalo silan otpor.
Oni su njegovu slavu zamišljali drugačije, više zemaljski. Kao trijumf u kojem će svi njihovi neprijatelji biti poraženi a oni s njime kao pobjednici. Kako bi ga mogli bolje razumjeti i lakše nasljedovati, on uzima ovu trojicu najutjecajnijih među apostolima, s ciljem da ih što dublje da im otkrije svoj intimni odnos s Ocem, koji ga šalje da izvede djelo spasenja. Hoće im pokazati da njegova volja da preda svoj život na križu nije nikakva njegova ludost, nikakva izdaja niti odustajanje od mesijanskog poslanja, već, naprotiv, volja Očeva i jedini put do spasenja svijeta.
U času preobraženja Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom. Razgovaraju o njegovu izlasku koji se uskoro ima ispuniti u Jeruzalemu. Mojsije i Ilija su dva najistaknutija predstavnika starozavjetne objave (Zakon i Proroci). Cijeli Stari Zavjet dijalogizira s Isusom. Sva starozavjetna objava dobiva pravo značenje po njemu i ujedno njega naznačuje. Sva Božja obećanja ispunjaju se u Isusovoj žrtvi na križu, po kojoj se događa konačni i potpuni izlazak čovjeka iz ropstva grijeha i smrti u uskrsnu vječnost.
Dok se sve to zbiva učenici spavaju. Prespavali su razgovor o Isusovoj žrtvi na križu. Ista trojica su spavali i u vrijeme njegove smrtne borbe u Maslinskom vrtu.
Spavanje je odsutnost budnosti, zaokupljenost svojim snovima i maštanjima. Ono otkriva kako učenici još nisu kadri razumjeti i još manje prihvatiti Božju volju. Kada su se probudili, Petar hoće sagraditi sjenice. Hoće tu ostati. On govori u ime svih.
Učenici bi se uspeli u nebesku slavu bez žrtve i predanja života. Evanđelist kaže da Petar nije znao što govori. To je odraz neznanja o Božjoj ljubavi za čovjeka.
Tada ih Očev glas iz oblaka poziva da slušaju Isusa, jer je on Sin Božji, Božji Izabranik. U biblijskom govoru slušati podrazumijeva prihvatiti ono što se čuje, prisvojiti kao svoju mudrost. Slušati Isusa, odlučno poći za njim, to je put do punine života. On, istina, vodi preko Kalvarije, jer je to put ljubavi, ali nas dovodi do božanske punine života u uskrsnoj slavi.
Korizmeno vrijeme je poziv i nama da u molitvi razmatramo Kristovo preobraženo lice, da u njegovom izmučenom licu prepoznamo lice Božje ljubavi prema čovjeku, te se s njime zaputimo putem njegova i našega izlaska.
Don Marinko Mlakić
