Dr. Zdenka Čorkalo: Lektira
Zove me prijateljica da dođem vidjeti preporučenu knjigu iz lektire za četvrti razred osnovne škole koju ona čita zajedno s unukom. Knjiga se zove „Bijeg u košari“ od autorice Maje Gluščević, poznate, priznate i nagrađivane književnice za djecu. Tema je jedan potresni događaj iz Domovinskog rata. Rat se u romanu ne zove ni tako ni nikako, ali mi to znamo. Autorica je vrlo lijepo i dojmljivo opisala čudo toga, ali se radnja mogla događati bilo gdje na svijetu prepunom ratova i strahota svake vrste. Ne naziva se ništa imenom, nema gdje, kada, od koga, zašto. Kako će dijete u četvrtom razredu osnovne škole razumjeti ove navode iz knjige„da je sve počelo s balvanima, da su naišli četnici, da su neprijatelji sve razorili, dolaze dobri vojnici“, ne govori se o hrvatskoj vojsci, ni kako se zovu neprijatelji, ni tko su četnici, ni zašto rade to što rade, nema objašnjenja najosnovnijeg: tko je zapalio kuće, raselio obitelji, ubio stare koji su ostali u svojoj kući. A bilo je prilike jer je tako, u mukama zbog izubijanosti, skončala dobra baka koja je odgojila glavnog junaka, dječaka Jerka, za kojom on neutješno žali. Kad opisujemo tuđe ratove nismo tako tajnoviti! Mi, koji smo vlastitim životom prošli „kroz suze i znoj“ Domovinskog rata u trajanju od nekoliko godina, znamo kako se rat dobija i prešućivanjem, ostavljanjem praznina gdje se može upisati što god se tko sjeti, obnovljene stare ili nove smjernice. Učiteljica je djeci preporučila da za sve nejasnoće pitaju kući roditelje. Ne nju, učiteljicu! Ne nju. Ona ne izgovara svoje mišljenje, jer tko zna čija sve djeca sjede u klupama pred njom. Nema jedne istine o Domovinskom ratu, svi imaju svoju. Do dana današnjeg. Evo malog isječka iz romana koji opisuje jedan događaj neposredno prije početka neimenovanog rata, kad je otac izgradio novu kuću. „ A na vrh krova istaknuta je borova grana iskićena crveno-bijelo-plavim vrpcama što su vijorile na vjetru. Bilo je velikog slavlja i veselja. Na ledini se okretao janjac, ispila se cijela bačvica crvenog vina, a mama i baka ispekle su svu silu kolača“. Kakve su to vrpce, zašto djeci u četvrtom razredu ne objasniti boje hrvatske zastave, ili zašto ne reći da je strah i prije Domovinskog rata objesio naše svetinje na borovu granu.
Zdenka Čorkalo
