DA SE NE ZABORAVI Obrana Livna, travanj 1992. godine
Obrana Livna je bila presudna za obranu južne Hrvatske, srednje Dalmacije pa tako i Hrvatske. Bitka za Livno i okolicu se odvijala od 13. do 23. travnja 1992. godine. Obranom je zapovijedao Ante Gotovina. Zaustavljen je prodor agresora prema srednjoj Dalmaciji.
Agresor je svoje snage koncentrirao na području donjeg Livanjskog polja i Bosanskog Grahova. Iz Hrvatske je dovedena 139. motorizirana brigada kao podrška teritorijalcima i četnicima koji su došli iz drugih krajeva. Prije napada srpsko stanovništvo je izvučeno iz Livanjskog polja.
Prije napada na Livno agresor je zauzeo Kupres i Kuprešku visoravan. Pet dana nakon zauzimanja Kupresa (8. travnja 1992. g.) Srbi su napali prijevoj Koričina. Kasnije su napali Rujane i Čelebić. Cilj je bio zauzeti Livno i spojiti se sa srpskim snagama u dolini Neretve te izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split i Sinjsku krajinu.
Agresorske snage su vodili Ratko Mladić (načelnik 9. kninskog korpusa JNA) i Slavko Lisica. Snage Srba (oko 6.000 ljudi) su činili domaći Srbi, JNA, četnici (Beli orlovi, Arkanovci) i specijalci iz Pančeva.
Odlučujuća bitka odvijala se 23. travnja 1992. godine kada je agresor teškim topništvom napao područje Livanjskog polja, Donje Rujane i Čelebić. Zatim su krenuli srpski tenkovi i iza njih pješaštvo.
Snažan tenkovski napad na Donje Rujane doveo je do slabljenja obrane jer branitelji nisu imali protuoklopna sredstva niti su imali iskustva u borbi s oklopom. Agresor je već bo u mjestu Donje Rujane kada je hrvatski branitelj iz Osijeka, koji je ratovao u Nuštru, počeo djelovati maljutkom s jedne kose na Dinari. Napad je zaustavljen jer je osječanin maljutkom uništio tenkove T-84 i M-60 s posadama.
U Avliji, stotinjak metara dalje, se vodila borba prsa u prsa. Domaćim braniteljima su došli u pomoć vod Druge gardijske brigade HV-a i nekolicina Vinkovčana, branitelji koji su porijeklom bili iz napadnutih krajeva. Oni su zarobili jedan tenk T-55 te izvjesili hrvatsku zastavu pa su se četnici počeli povlačiti i crta obrane se stabilizirala.
Poraz na pomoćnom pravcu, Rujane, je doveo do povlačenja i na glavnom pravcu napada gdje su hrvatska snage zarobile oštećeni tenk T-34. .
Devetero hrvatskih branitelja je poginulo u Rujanima, a Srbi su imali ne manje od četrdesetak poginulih i dvostruko više ranjenih.
Obrana Livna je u stateškom značenju bila jako važna jer se na području Livna branila Hercegovina, srednja Dalmacija, branio se Split i Sinjska krajina. Crta razdvajanja uspostavljena obranom Livna u travnju 1992. godine ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. godine.
Agresor je, također, izveo napad u vremenu od 24. do 28. travnja 1992. godine u pravcu Neuma, Metkovića i Ploča te pokušao presjeći hrvatski teritorij u dolini rijeke Neretve. Cilj je bio odvajanje teritorija, južno od rijeke Neretve, od Republike Hrvatske. Borbe su trajale tri dana i tri noći. Agresor nije uspio u svom naumu.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Ivica Jularić
