Hrvatska udruga Benedikt ne zaboravlja dobročinstva novinaru, nedavno preminulom Ivici Luetiću
Don Mladen Parlov služio svetu misu zadušnicu u kapeli samostana na Lovretu
Kapela Školskih sestara franjevki dočekala nas je u korizmenom ozračju. Sve posloženo u skladu s ciljem našeg okupljanja s poštovanjem i zahvalnošću vjernom prijatelju vedrog duha, vjere i nade, preminulom Ivici Luetiću.
„Bio je dobar duh hrvatske udruge Benedikt, neumoran kroničar jednog vremena čije je događaje brižno zapisivao želeći ih neizbrisivo zadržati u sjećanju ljudi i grada, jer je cijenio vrijednost nezaborava. Ništa se važno nije zbivalo u našemu gradu i ništa važno nije promaklo njegovom vještom novinarskom peru. Zapisivao je sve vrijedno pažnje i sjećanja. S posebnom naklonošču je pratio našu udugu od utemeljenja 2011.godine. Bilježio i svojim prepoznatljivim stilom poticao bujicu energije i oduševljenja koja se rađala u udruzi. Njegova izvješća mogli smo čitati na stranicama Vijenca, Glasa Koncila, Slobodne Dalmacije, na portalu IKA-e i brojnim portalima. Nagrada za životno djelo stigla je Ivici zasluženo, u pravom trenutku kada su njegovi koraci postali nesigurni, a fotografski aparat pretežak u rukama. Zahvalni dragom Bogu što je bio i ostao do kraja u našoj blizini, naš iskreni prijatelj. Poštovana obitelji, neka ponos na vašeg Ivicu bude melem u vašoj boli rastanka“. Bile su ovo riječi don Mladena Parlova kojima se kao uvod u euharistiju obratio obitelji Ivice Luetića i članovima Hrvatske udruge Benedikt u kapeli na Lovretu. Don Mladenove riječi osvježile su naše sjećanje na lik i djelo preminulog katoličkog novinara, koji se svojim perom izdvajao od većine današnjih novinarskih tekstopisaca, jer je bio dobronamjeran, iskren, realan i dosljedan u istini. Njegove kritike su bile diskretne bez uvreda i grubosti. Rekla bih, svojim perom je izgrađivao, a nije rušio. Bio je novinar naravne zapovijedi koja nikada ne gubi na vrijednosti i uvijek je suvremena: „Ne čini drugome ono što ne želiš da se tebi učini“. To je bio naš Ivica Luetić, „domoljubac“ kako je sebe znao nazvati. Da, volio je i ponosio se Lijepom Našom, a bio beskrajno sretan izborenom slobodom. Sigurni smo da nas i sada, u blizini Svevišnjega, prati i podržava svojom novinarskom upornošću znajući da nam je ona ,baš sada, silno potrebna. Da, potrebno nam je ohrabrenje da ne posustanemo u našoj misiji izgradnje društva kršćanskih vrijednosti, odnosno pojedinca kao temelj društvenog napretka i sigurne budućnosti. Zahtjevno, složeno, trnovito, a možda pomalo utopijski, ali vrijedi biti uporan s vjerom i nadom. Mi, članovi Hrvatske udruge Benedikt uzvratit ćemo Ivici molitvom i trajnim sjećanjem. Hvala dragi Ivice, za sve napisano, izrečeno i učinjeno u dobroj namjeri sretne budućnosti naše domovine i naše udruge.
Hrvatska udruga Benedikt / Margita Vučetić
