Molitva – Nedjelja, 21. srpnja
Božja prisutnost
Divno je biti uvijek zajedno s prijateljima, u njihovoj blizini.
Kada sam s tobom, Gospodine, znam da sam u prisutnosti moga Stvoritelja.
Stvorio si me iz ljubavi.
Čak su mi i sve vlasi na glavi izbrojene.
Tvoja je prisutnost, Gospodine, najveće od svega.
Sloboda
Nema te situacije iz koje ne bih mogao izići još bogatiji ljubavlju i životom.
Međutim, moje su želje često fiksirane, zarobljene u iluzijama da će sve biti ispunjene.
Molim Boga da kroz moju slobodu
uglazbi moje želje u živahnu melodiju ljubavi punu harmonije.
Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.
Riječ Gospodnja
Lk 10,38-42
U ono vrijeme uđe Isus u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.
A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj, dakle, da mi pomogne.”
Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Trebamo se prisjetiti da su na Isusovoj propovjedničkoj turneji (i njegovih učenika) sudjelovale i žene. To ne treba biti iznenađenje – kao što može biti Židovima – da su Isusa u svoj dom ugostile dvije žene.
Marta je ona koja ga je primila – i ona koja “radi sve kućne poslove” u usporedbi s Marijom koja ostaje u pozadini. Ako je ovo trenutak, Isus “izjednačuje” stvari podižući Marijin status: njena uloga je također važna.
I to je uloga na koju su pozvani svi sljedbenici: da njeguju jedan duh svake riječi koja dolazi iz Učiteljevih usta. Svaki oblik podrške ima svoju važnost u čovjekovu životu: pribaviti potrebno za tijelo – i nahraniti “glad srca”, odgovoriti na najdublje čežnje duha.
Razgovor
Započinjem razgovor s Isusom o tekstu sv. Pisma kojeg sam upravo pročitao.
Što me je najviše potaklo na razmišljanje?
Možda kroz taj redak teksta na površinu moje svijesti
polako iz sjećanja proizlaze riječi prijatelja, ili neka priča koju sam nedavno čuo.
Ako je tako, osvjetljava li priča ono što mi tekst sv. Pisma pokušava reći?
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
