DA SE NE ZABORAVI: „Vlak slobode“, 26. kolovoza 1995.
Nakon VRO „Oluja“ (4 – 8. kolovoza 1995.) 26. kolovoza 1995. iz Zagreba je krenuo „Vlak slobode“ prema Splitu. „Vlak slobode“ je naziv za željezničku kompoziciju od 21 vagona kojom je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u pratnji dužnosnika, kulturnih i javnih radnika te prognanika s oslobođenih područja, krenuo iz Zagreba prema Splitu. Narod je „Vlak slobode“ svečano dočekao na postajama Karlovac, Gospić, Knin, Split te iskazao radost zbog oslobađanja hrvatskih okupiranih područja i ponovne uspostava željezničkoga prometa od Zagreba prema Splitu i obrnuto. Radost prognanika da će se moći vratiti na svoja spaljena i opljačkana ognjišta, radost da će obnoviti svoju djedovinu bila je nemjerljiva.
Kada se piše i govori o VRO „Oluja“ i svojevoljnom odlasku Srba, namjerno se zaboravlja navesti činjenice o agresiji, zaboravlja se navesti zločine i etničko čišćenje hrvatskih sela i gradova 1991.-1995. Ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang je u knjizi Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku objavio istinu o stradanju civila:
„Na temelju identifikacija i evidencija, na hrvatskoj je strani ubijeno više civila nego vojnika jer su ciljevi artiljerije bili usmjereni na civilne, a ne na vojne ciljeve. Ubijena su 7263 civila, a za još više od 800 ih se traga. Slijede podatci koji govore o zločinu koji se prema međunarodnim standardima definira kao genocid. Polovina ubijenih hrvatskih civila su žene i djeca (44% žene, 5% djeca). Gotovo polovina ubijenih civila (47%) bili su stariji od 60 godina. Sve to pokazuje da su primarni ciljevi uništavanja bili stambeni objekti zbog zastrašivanja i protjerivanja hrvatskog pučanstva. Teško je ranjeno 30.520 osoba, a među civilima je ranjeno 12% djece. Najteže rane (amputacije, ozljede glave) učestalije su među civilima nego vojnicima. Srušeno je 14 bolnica, 200.000 stambenih objekata, a s okupiranog teritorija protjerano je 260.000 Hrvata. Opisani zločini su za cilj imali osvajanje teritorija Republike Hrvatske. Svi ovi podatci su povjerljivi i dokumentirani pa je knjiga uzeta kao dokazni materijal za tužbu protiv Srbije za genocid, a udruge branitelja proglasile su je najboljom knjigom godine o Domovinskom ratu. Među napadane bolnice su one u Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku, Pakracu, Dubrovniku i dr.“
„Izbijanjem otvorene agresije u ljeto 1991. uslijedili su masovni progoni iz hrvatskog Podunavlja, s Banovine, Korduna, iz Like i sjeverne Dalmacije. Vrhunac prognaničke krize bio je u studenome 1991. nakon pada Vukovara. Stanovništvo (uglavnom žene i djeca) napuštalo je sva područja u neposrednoj blizini bojišnice pa je na kraju 1991. u Hrvatskoj bilo 550.000 prognanika te još 150.000 izbjeglica u inozemstvu.“(Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata)
„Srbi su u agresiji na Hrvatsku sustavno uništavali hrvatsku sakralnu baštinu. U agresiji su razrušili 1450 crkava i samostana te ostalih sakralnih objekata, od kojih su njih 800 potpuno srušili i oštetili.“
Ova istina sustavno se prešućuje u medijima. O ovome Documenta i drugi ne zbore…Oni ne povezuju uzroke i posljedice, oni zaboravljaju hrvatske žrtve, zaboravljaju etničko čišćenje 1991. godine, zaboravljaju da Srbi nisu prognani već su sami otišli jer ne žele živjeti u hrvatskoj državi (oni kažu ustaškoj).
Treba podsjetiti na riječi Predsjednika Tuđmana: „Da smo slušali savjete i onih diletanata i mudrijaša u vlastitoj Hrvatskoj zemlji i onih izvana koji su nam upućivali kritike i ovo i ono preporučivali, savjetovali, nikad ne bismo imali Hrvatske države, nikad ne bismo došli ovamo ‘Vlakom slobode’“.
Na kraju puta, na kraju govora na splitskoj Rivi predsjednik Tuđman pita narod:„Šta mi preostaje još da vam obećam? Odgovor naroda bio je: „Vukovar, Vukovar, Vukovar…“
Predsjednik Tuđman odgovara: „Razumije se, prije svega Vukovar, taj simbol hrvatskog otpora u obrani uspostavljene nezavisne Hrvatske države, Vukovar i bogatu istočnu Slavoniju i Baranju, jer Hrvatska je bila i ostat će podunavska zemlja.“
„I to ćemo obećanje zajedno izvršiti, hrvatski narod svojom politikom, a ako će trebati onda i svojom oružanom silom.“
Tuđmanovo obećanje iz Splita ostvareno je 8. lipnja 1997. kada je tijekom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, „Vlak mira“ stigao iz Zagreba u Vukovar. „Vlak mira“ također je imao željezničku kompoziciju od 21 vagona (21 županija). Kod Borova Naselja vlak je kamenovala skupina ekstremnih Srba (četnika).
Slika 1. Skup na splitskoj Rivi nakon dolaska „Vlaka slobode“(St)
