Molitva – Četvrtak, 29. kolovoza
Božja prisutnost
Dok sjedim za računalom, Bog je ovdje prisutan,
on udahnjuje život meni i svemu oko mene.
Nekoliko trenutaka ću sjediti u tišini,
i postati svjestan Božje prisutnosti.
Sloboda
Bog mi je dao dar slobode.
Čak i ako sam fizički zarobljen, moja duša je slobodna.
Pomozi mi da slobodu od tebe danu, s tvojom milošću, mudro koristim.
Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.
Riječ Gospodnja
Mk 6,17-29
U ono vrijeme Herod bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: “Ne smiješ imati žene brata svojega!”, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!” I zakle joj se: “Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.” Ona iziđe pa će svojoj materi: “Što da zaištem?” A ona će: “Glavu Ivana Krstitelja!” I odmah žurno uđe kralju te zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”
Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ovo je užasan prizor koji nam donosi evanđelist Marko. Počinje s potpuno pokvarenim Herodom na kraljevskoj zabavi. Možemo samo zamisliti raskoš gozbe koja se odvijala. A onda je zbog svoje sebične gramzivosti natjeran da govori o životu Ivana Krstitelja, dodajući užas na noćnu zabavu. Ništa nije sveto ovome kralju.
Usporedi ovo s tihom poniznošću Ivanovih učenika koji su se brižno pobrinuli za tijelo i ukop. Koje li tužne i ponizne grupe koja donosi nešto ljudskosti u ovaj odvratni prizor.
Znamo da je ovaj događaj duboko pogodio Isusa. Doziva li ti u svijest neku tešku, izazovnu situaciju koja ti je poznata, koja se možda tebi dogodila?
Razgovor
Koji osjećaji se bude u meni
dok molim i meditiram Božju riječ?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi uza me
i otvaram mu svoje srce.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
