HRVATSKA BAŠTINA – Starohrvatski Solin
Slika 1. Arheološki lokalitet Rižinice (MJ)
Nakon propasti Salone (7. st.) hrvatska su plemena zasnovala naselje uz rijeku Jadro, blizu istočnih zidina Salone. Kliško-solinska dolina i kaštelansko polje bili su glavno sjedište hrvatskih kneževa (dux Croatorum) a poslije kraljevine Hrvatske. Hrvatski vladari su imali svoje dvorove u Klisu, Bijaćima, Ninu, Kninu, Biogradu na moru (moguće i drugdje).
Hrvatski knez Trpimir je na mjestu, kasnije nazvanom Rižinice, podigao benediktinski samostan. Taj samostan u Rižinicama, uz potok sv. Ilije, prvi je na hrvatskomu prostoru. Mjesto nekadašnjeg samostana je slučajno otkriveno. Don Frane Bulić je jednog dana godine 1891. šetao u društvu učenjaka solinskim ruševinama po bedemima stare Salone kada mu je jedan seljak donio kamen s natpisom “Pro duce Trepime … «.
U povelji iz 852. godine prvi put se spominje ime Hrvat. Na zapadnoj strani crkve u Rižinicama je pronađen ulomak oltarne pregrade s dijelom latinskoga natpisa u kojemu je navedeno ime kneza Trpimira:… PRO DUCE TREPIM …). Don Frane Bulić osniva arheološko društvo “Bihać” 1894. koje je vršilo istraživanje lokaliteta Rižinice. Kasnijim iskapanjima nađeni su temelji crkve i samostanskih zgrada te grobovi (u Rupotinama, pored ceste Solin-Klis). Nađeni su antički sarkofazi, ovalni grobovi, nakit i natpisi koji pokazuju da su tu pokapani i Hrvati od 9. do 15. stoljeća.
Slika 2. Ulomak oltarne pregrade (MJ)
Trpimir je 4. ožujka 852., pred vratima crkve sv. Marte u Bihaćima, kod današnjega Kaštel-Novoga izdao povelju. Trpimirova povelja prvi je naš diplomatički spomenik, a po sastavu svome naliči sličnim dokumentima franačke kancelarije. Taj spomenik svjedoči, da je Trpimir imao uređen vladarski dvor, dakle hrvatska je država bila organizirana.
Više Rižinica diže se mala kosa i na njoj ostaci crkvice, po kojoj se taj predio zove Crkvine. I tu je bio u rimsko doba samostan, kojega je raspored sličan onome u Rižinicama.
Slika 3. Trpimirova darovnica (MJ)
Kraljica Jelena Slavna
Kraljica Jelena, žena kralja Mihajla Krešimira, a majka kralja Stjepana Držislava, jedina je po imenu poznata hrvatska kraljica iz 10. stoljeća. Za nju se je sve do potkraj 19. stoljeća znalo samo iz kronike Tome Arhiđakona koji, govoreći o crkvama sv. Marije i sv. Stjepana u Solinu, dodaje: Te je crkve podigla i obdarila neka kraljica Jelena koja ih je darovala Splitskoj nadbiskupiji da ih ona zauvijek posjeduje. Zbog časti kraljevskih grobova bile su privremeno povjerene nekim redovnicima koji su u njima neprestano obavljali svete službe. Tu je, tj. u predvorju bazilike Sv. Stjepana, bio pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir s mnogim drugim kraljevima i kraljicama.
Razbijeni sarkofag u koji je bilo pokopano tijelo kraljice Jelene pronašao je g. 1898. arheolog don Frane Bulić na mjestu gdje je bilo predvorje veće crkve, po njegovu mišljenju upravo te posvećene Gospi. Nisu se našli svi ulomci razbijenog natpisa s kraljičina groba, ali je Buliću ipak uspjelo rekonstruirati cijeli tekst. Dio teksta s kraljevskim imenima i godinom 976. potpun je i jasan. Taj natpis, upotpunjen i preveden na hrvatski, glasi: U ovomu grobu počiva slavna Jelena. Bila je žena kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana, te je vladala kraljevstvom. Preminula je u miru 8. listopada. Ovdje je bila sahranjena 976. godine od Utjelovljenja Gospodnjega, Za života majka kraljevstva, postade i majkom sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledaj, čovječe, pa reci: Bože, smiluj joj se duši.
Slika 4. i 5. Spomen ploče u Solinu (MJ)
Nova crkva Gospa od otoka je sagrađena pored ostataka crkve sv. Marije i crkve sv. Stjepana (1880.).
Solinski samostan i crkva Svetih Petra i Mojsija
Nekoliko stotina metara istočnije od Gospina otoka, na ruševinama velike crkve iz 6. stoljeća, monasi su podigli novi benediktinski samostan sa velikom crkvom Sv. Petra i Mojsija (u narodu znana kao Šuplja crkva). Pred tom crkvom je izabran i okrunjem ban Dmitar Zvonimir za hrvatskog kralja. Papa Grgur VII je poslao Zvonimiru znakove dostojanstva po svojim legatima opatu Gebizonu i biskupu Fulkoinu. Krunidbena svečanost održana je 8. listopada 1076.
Slika 6. Ostatci crkve Svetog Petra i Mojsija (MJ)
“U nazočnosti svećenstva, hrvatskih velikaša i naroda opat je Gebizon “uveo” Zvonimira te ga postavio “za kralja u kraljevstvu Hrvata i Dalmatinaca”. Predao mu je papinsku zastavu kao znak podložnosti Petrovoj Stolici i znakove kraljevske vlasti: mač, žezlo i krunu. Na to je kralj svečano obećao da će braniti Crkvu, štititi pravdu, zauzimati se za sirote i udovice, paziti na to da biskupi svećenici i đakoni žive dostojno, kao i na to da se u zemlji ne sklapaju nedopuštene ženidbe, a valjano sklopljene da se ne rastavljaju, da će se protiviti prodavanju ljudi i s Božjom pomoći se u svemu ispravno vladati.”
Šuplja crkva je mjesto, gdje se odigrao krupan događaj u povijesti hrvatskoga naroda. Zvonimir je markantna ličnost hrvatske povijesti. U orijaškoj borbi između papinstva i njemačkoga carstva, on pristaje uz Grgura VII. i time prima preko papinskih poslanika kraljevske znakove. Zvonimir je primivši te znakove iz Rima oslobodio Dalmaciju bizantinskoga vrhovništva i tada po prvi put Hrvatska i Dalmacija postadoše državnopravno jedna država. (Barada).
Godine 1076. bila je nedjelja 8. listopada, a u zapadnoj crkvi toga dana svetkuje se blagdan sv. Dimitrija, dakle krsno ime Zvonimirovo, pa bit će zato i izabran taj dan za krunidbu, koja se i inače morala obavljati u nedjelni dan.
Crkva je u 11. stoljeću bila iznad rijeke Jadro, a Jadro je tekao drugim smjerom nego danas. U fragmentima reljefa pronađenim u crkvi (istraživanje danskog arheologa E. Dyggvea) vidi se prikaz kralja Zvonimira kako poslije krunjenja prima poklonstvo svojih podanika.
Nažalost ne znamo, kad je zdenac splitske krstionice dobio sadašnji oblik, pa tako ne možemo ni utvrditi, kad su oplate iz Šuplje crkve prenesene u Split. Svakako se crkva sv. Petra nije odmah napustila, a još manje rušila, čim je izumrla narodna dinastija. Ona je u relativno dobrom stanju i 500 godina poslije toga, jer na Camuci-evoj karti iz 1571. još je čitav zvonik i zidovi. Napokon i dobro sjećanje puka u nazivu »Šuplja crkva« svjedoči, da je u takvom stanju, ali bez krova, postojala barem još u početku XVIII. stoljeća, jer današnji stanovnici solinski doselili su se iz Petrova polja kod Drniša 1645. na opustjeli solinski teritorij. Mislim, da je crkva. porušena upravo oko 1700 godine, kad su se gradile Gašpine mlinice u neposrednoj blizini, pa se njezino kamenje upotrijebila za gradnju. Već je spomenuto, kako u to vrijeme Calergi bilježi na svojoj topografskoj karti “Ruševine samostana sv. Petra”.(Lovro Katić)
Gradina
Na Gradini je u 6. stoljeću bila crkva a kasnije je na tim temeljima izgrađena nova crkva koja se nalazila unutar utvrde (Gradine) koja sagrađena u 16. stoljeću. Utvrdu je po nekim autorima (F. Bulić i Lj. Karaman) podigao splitski nadbiskup Ugolino de Mala Branca (1349.-1388.) da bi se se Splićani branili od Klišana. Također se navodi (nepoznati ljetopisac) da su utvrdu izgradili Turci, bosanski paša Husein 1531. Crkva u utvrdi sagrađena je u vrijeme mletačko-turskih ratova u 16. stoljeću ali nije bila u funkcij jer se božja služba održavala u crkvi na Gospinu otoku.
Slika 7. Gradina (MJ)
Gospin otok
Crkva na Gospinu otoku spade među najstarija marijanska svetišta u Hrvata. U srednjem vijeku Hrvati su naselili područje istočno od Salone i tu su stolovali hrvatski knježevi i kraljevi. Kraljica Jelena je sagradila 2 crkve ili jednu crkvu i mauzolej (crkva sv. Marije i crkva sv. Stjepana) za ukop kraljeva odmah pored te crkve. Neki arheolozi navode da je druga crkva na lokalitetu solinske Gradine. Pored ostatak tih crkava je podignuta crkva Gospe od otoka g. 1880. Danas se arheološki lokalitet nalazi pod zemljom.
Slika 8. Gospin otok (MJ)
“Otkriće crkve na Otoku iz starohrvatskoga doba i natpisa uklesana na sarkofagu hrvatske kraljice Jelene dogodilo se, kao što to često biva, sasvim slučajno. Na Otoku je, naime, nakon što je 1875. godine stara crkva izgorjela, na njenu mjestu sagrađena 1880. godine nova, današnja. Kad su se potom, 1898. godine, otpočeli kopati temelji za zvonik, otkriveni su ostaci starih zidova. Taj je nalaz privukao pažnju tadašnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu don F. Bulića, koji je zaključio da je vrijedno prići istraživanjima. Uskoro su u predvorju otkrivene crkve bili otkopani ulomci natpisa, a među njima jedan sa slovima HEL. Bulić je uočio da se radi o prednjoj strani sarkofaga koja je čitava bila ispunjena tekstom. Znalac, kakav je bio, prisjetio se Solinske povijesti splitskoga kroničara arciđakona Tome u kojoj piše da je časni muž Dimitrije, zvan i Zvonimir, kralj Hrvata, vratio crkvi svetoga Dujma (tj. splitskoj nadbiskupiji) crkve svetoga Stjepana i svete Marije u Saloni sa svim njihovim dobrima. Ove je, pak, crkve bila sagradila i obdarila kraljica Helena, dajući ih splitskoj stolici da ih zauvijek posjeduje. One su zbog štovanja kraljevskih grobova bile privremeno ustupljene nekim redovnicima koji su u njima stalno obavljali službu. Tu je, u atriju bazilike svetoga Stjepana pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir s mnogim drugim kraljevima i kraljicama.”
Crkva Gospe od Otoka
Do godine 1875. na Otoku u Solinu postojale je mala seoska crkva bez ikakva ukrasa i stila koja je stradala u požaru. Solinjani su sagradili novu župnu crkvu (1880.) bez zvonika. Temelji za zvonik su se počeli kopati u kolovozu 1898.
U crkvi, koja se otkopala ispod pločnika današnje župske crkve, bilo je veliko predvorje sa 16 dosada otkritih grobova iz starohrvatskoga doba. Sama crkva bila je relativno malena osobito obzirom na atrium. U tim grobovima negda su počivali hrvatski kraljevi, ali u kasnija vremena, kad je njihova uspomena iščezla, onda se u XVII. stoljeću u tim grobovima pokapali hrvatski seljaci.
Kad se pronašla ova crkva, nitko nije sumnjao, da je to zaista crkva sv. Stjepana, a ona što ju je Bulić 1898. otkopao da je Gospe od Otoka. Ove dvije crkve spadaju u red tako zvanih dvojnih crkvi basilicae geminatae, koje su u starokršćansko doba bile osobina naših krajeva, ali u srednjem vijeku gradili su ih i benediktinci, pa je uvijek veća od njih bila posvećena Gospi, a druga kojem drugom svecu.
Gospin Otok najvažniji je objekt hrvatske arheologije i ima još mnogo odgovora koji se traže. Otok je živi spomenik suverenosti hrvatskoga naroda i njegove moći na ovim obalama, a ujedno i socijalne djelatnosti, kakova je bila moguća u ono davno doba.
Turci su crkve pljačkali i palili, neke i srušili, pa ih prepustili zubu vremena. Turci su zauvijek napustili tvrđavu Klis, Solin i Kamen 1648. Nakon odlaska Turaka doseljava se kršćansko stanovništvo od Drniša i župe Zminovo (mućki kraj). Obnavlja se crkva sv. Martina u Vranjicu i ona postaje župnom crkvom za Vranjic i Solin, sve do g. 1911. Na Gospinu otoku je izgrađena nova crkva 1880. (Gospa od otoka).
Solinsko veleslavlje g. 1976.
U Solinu je 1976. organizirano veliko crkveno slavlje povodom 1300-te godišnjice kršćanstva u Hrvata. Poticaj je dao solinski župnik Tuhomir Jovanović a hrvatski biskupi su prijedlog podržali pa je Solin od svibnja do rujna bio mjesto hodočašća Hrvata. Također je obilježena 1000-ta obljetnica podizanja Gospine crkve i smrti kraljice Jelene. Dana 12. rujna 1976. održano je središnje slavlje s procesijom, u kojoj je nošen lik Gospe hrvatskoga krsnoga zavjeta.
Papa Ivana Pavla II. je 4. listopada 1998. predvodio misno slavlje pred crkvom Gospe od otoka. Papina poruka Hrvatima: “Čuvajte blago vjere koje vam je povijest povjerila!”.
Solinski arheološki lokalitet istraživali su: don Frane Bulić, Ljubo Karaman, Ejnar Dyggve, Lovre Katić, Željko Repanić, Dušan Jelovina, Jerko i Tomo Marasović i drugi.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
