Partizanski zločin u Zrinu
Slika 1. Zrin
Zrin
Zrin se nalazi na južnim obroncima središnjeg dijela Zrinske gore, pripada općini Dvor. Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Zrin je imao 781 stanovnika, od čega 777 Hrvata, 3 Srbina i 1 Mađara. Prema vjeroispovijesti katolika je bilo 778, a pravoslavaca troje. Prije početka Drugog svjetskog rata u Zrinu je živjelo 850 Hrvata.
Zrin je dio hrvatske povijesti, bio je sjedište hrvatskih plemića i domoljuba Šubića. Ogranak slavne obitelji nosi ime Zrinski po Zrinu. U Zrinu je rođen Nikola Šubić Zrinski, hrvatski vojni junak koji je branio djedovinu i Europu od Osmanlija.
Slika 2. Ostatci kule, utvrda Zrin
Nakon protjerivanja Osmanlija Zrin je bio u sastavu Habsburške Monarhije. Utvrda je bila u lošem stanju pa je obnovljena 1753. godine zbog potreba vojske. Početkom XIX. stoljeća utvrda je stradala u požaru, 1925. Družba „Braće Hrvatskog Zmaja“ obnovila je utvrdu i branič kulu. Godine 1943. partizani su oštetili južnu branič-kulu. Nova obnova i konzervacija ruševne utvrde započela je 2017.
Slika 3. Spomen ploča u utvrdi Zrin
Partizanski zločin u Zrinu
- i 10. rujna 1943. Titovi partizani izvršili su pokolj u Zrinu, ubili su trećinu stanovnika mjesta, mjesto opljačkali, kuće srušili, župnu crkvu Našašća sv. Križa spalili. Treba naglasiti da u mjestu nije bilo vojnih postrojbi. Ubojstvo mještana i spaljivanje mjesta izvršeno je po naredbi Glavnog štaba Hrvatske. Zločin su izvršili domaći partizani i četnici iz susjednih sela, pri tome je ubijeno 213 stanovnika Zrina. Ubijeno je 12 djece, troje mlađe od godine dana, a najmlađe dijete imalo je 15 dana.
Prije upada komunističkih postrojbi u Zrin u rujnu 1943-e, ubijeno je 37 Zrinjana na putevima kada su odlazili ili dolazili u Zrina, tijekom rada u polju. Zrin je bio okružen srpskim selima i zločine su počinili Srbi iz susjednih sela. Nakon poratnih progona hrvatskog stanovništva do lipnja 1946. godine ubijeno je još 28 stanovnika Zrina.
Tijekom rata i poraća ubijen je ukupno 291 stanovnik Zrina! Preživjele žene i djeca su raseljeni i zabranjen im je povratak.
Slika 4. Spomen križ u Zrinu
Do tijela poginulih došlo se 2013. pri arheološkim istraživanjima. Nađeni su ostatci ispremještanih ljudskih kostiju, a kad su stigli rezultati analize uzoraka, utvrdilo se da su to ostatci osoba iz Drugog svjetskog rata.
O zločinima nad Hrvatima Zrina, Borićevca, Španovice, Udbine i drugih mjesta u povijesnim udžbenicima djeca ne mogu ništa pročitati! Sramotno ponašanje hrvatske države prema stradanju ljudi koji su ubijeni samo zato jer su bili Hrvati. O zločinu postoje materijalni dokazi (dokumenti i posmrtni ostatci žrtava), za razliku od četničkih mitova gdje nema materijalnih dokaza.
Otuđivanje imovine i zabrana povratka
Nakon rata sva imovina mještana je otuđena a stanovnicima Zrina je zabranjen povratak u mjesto. Radi se o etničkom čišćenju Banovine od Hrvata, slično se dogodilo Hrvatima u Španovici, Boričevcu, Udbini i drugim mjestima Hrvatske. Komunističko-četnička vlast je etničko čišćenje i zločine nad nevinim Hrvatima nazivala antifašističkom borbom, a to pojedinci rade i danas. Treba podsjetiti da su Srbi 1991. izvršili nove zločine i etničko čišćenje Banovine i da za te zločine nisu odgovarali kao ni za zločine tijekom Drugog svjetskog rata.
Kotarski sud u Dvoru na Uni prognao je sve Hrvate iz Zrina 1946. godine. Sud je donio odluku „u ime naroda“ o konfiskaciji pokretne i nepokretne imovine (bez obzira gdje se nalazi) stanovnika Zrina jer su “svi stanovnici mjesta Zrin za borbu sposobni vodili borbu protiv NOV-a, a zatim ukoliko nisu strijeljani, ubijeni ili poginuli, pobjegli su u toku rata”.
Slika 5. Presuda Kotarskog suda u Dvoru na Uni
Presuda Kotarskog suda u Dvoru na Uni br. I-2-46-Z od 7. veljače 1946. god..webp
„Dokumenti partizanske zapovijedi kao i izvješće poslije napada ostali su sačuvani u Zborniku dokumenata Vojno istorijskog instituta JNA u Beogradu. Zapovijed za napad na Zrin u rujnu 1943. glasila je: „…utamaniti i uništiti…, a objekte koji bi mogli služiti za ponovno se nastaniti – “uništiti…“, stanovnike mjesta spriječiti da banda ne pobjegne…“
Poslije spaljivanja Zrina 1943. razoreno je i stoljetno groblje u Zrinu. Grobno kamenje, kao i kamenje porušenih crkvi, korišteno je kao građevni materijal za kuće i gospodarske zgrade, koje su kasnije gradili oni koji su Zrin 1943. opljačkali i zapalili.
Sud obrazlaže da zbog uništenja mjesta nisu mogli odrediti što je čija imovina, odnosno koje je imovina ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja, te se zbog toga imovina oduzima svim stanovnicima mjesta Zrin, te im se zabranjuje povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio lokalno srpsko pučanstvo.
Prigodom pokušaja početka gradnje katoličke crkve u Zrinu, na mjestu stare crkve koju su partizani do temelja spalili i uništili 1943., otkriveno je da je presuda još na snazi (više od 20 godina od uspostave hrvatske države!).
O partizanskom zločinu u Zrinu i poslijeratnom zločinu se nije smjelo govoriti, ime mjesta je izbrisano a okolna mjesta su preimenovana: Zrinski Brđani postali su Šamarički Brđani, Zrinska Draga postala je Šamarička Draga, a izbrisano je iz karata bilo i ime Zrinska gora.
Do danas se nijedan Zrinjanin nije vratio na svoj obiteljski posjed.
Spomen crkva Našašća sv. Križa u Zrinu
U novije vrijeme raseljeni (širom Hrvatske i drugdje) potomci Zrinjana se u svom Zrinu okupe jedanput godišnje, na obljetnicu velikog stradanja. Titovi partizani su spalili župnu crkvu u Zrinu koja je bila posvećenja 14. rujna 1711. Nakon počinjenih partizanskih zločina (ubojstava i protjerivanja Hrvata) župa je ostala bez stanovnika ali Zagrebačka biskupija nije ukinula župu Zrin!
Do ove godine održavane su mise na mjestu srušene crkve, na otvorenom, a ove godine će misa biti u novoj spomen crkvi Našašća sv. Križa koju je podigla Sisačka biskupija uz pomoć donatora. Zakladu za gradnju ove crkve osnovao sisački biskup Vlado Košić na blagdan sv. Josipa, zaštitnika Domovine, 2013. godine, a za ravnatelja je imenovao mons. Marka Cvitkušića.
Nakon što su zrinska zvona šutjela više od 75 godina, u ponedjeljak 29. srpnja 2019. na zvoniku spomen-crkve Našašća svetog Križa zazvonilo je novo zvono. Zvono je dar prijatelja Zrina koji je želio ostati anoniman.
Hrvati iz Zrina su tek nakon VRO-a „Oluja“ mogli doći u svoje mjesto, na svoju uništenu djedovinu. Prvi puta su se vratili nakon oslobođenja Pounja u “Oluji”, i na ruševinama župne crkve Sv. Katarine u Divuši 9. rujna 1996. proslavili misu za sve žrtve zrinske pogibije.
Na pročelju nove crkve bit će postavljena ploče s imenima 291 ubijenog Zrinjanina.
Misno slavlje i blagoslov crkve, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, u subotu, 14. rujna 2019., s početkom u 10.30 sati predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Svi koji žele pomoći u izgradnji crkve Našašća Svetog Križa svoje darove mogu uplati na račun Zaklade za gradnju župne crkve Našašća sv. Križa u Zrinu, Trg bana Josipa Jelačića 9, Sisak, IBAN: HR5823400091510584938, SWIFT: PBZGHR2X.
Zrin su uništili takozvani antifašisti, ubojice koje su napravile etničko čišćenje i kulturocid. Nažalost njihovi potomci (potomci ubojica) i ideološki sljedbenici danas slave zločine i ne žele prihvatiti činjenice, dokaze o počinjenim zločinima. Oni i dalje krivotvore povijest i veličaju komunističko-četničke zločine.
Izvori: O partizanskim zločinima u Zrinu pisali su Vladimir Geiger, Damir Borovčak, Stjepan Vego, Darko Sagrak i drugi.
