Molitva – Petak, 29. studenog
Božja prisutnost
Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.
Sloboda
U ostvarenju unutarnje slobode najčešće me blokira moja sklonost
da se dam zarobiti strahovima i očekivanjima što bih morao ili trebao biti.
Moje uobičajene reakcije me priječe da istražim razna područja svoga rasta i sazrijevanja.
Molit ću za veći osjećaj unutarnje slobode
i da mogu postići nešto novo od onoga što Bog od mene zahtijeva.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Lk 21,29-33
U ono vrijeme kaza Isus svojim učenicima ovu prispodobu: “Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U odlomcima Svetoga pisma koje čitamo posljednjih nekoliko dana Isus nam govori o prolaznosti stvari i užasnim događajima povezanima s krajem svijeta. Danas to sve sažima u priči o smokvi.
Isus nas upozorava da promatramo znakove vremena koji će nam pomoći u razlučivanju što je istinski vrijedno, a što prolazno. Isusove riječi sadrže istinu koja nikada neće proći.
Kako ja živim? Na što ja svakodnevno stavljam naglasak: na ono što je prolazno ili ono što ostavlja tragove u vječnosti?
Razgovor
Dragi Gospodine, pomozi mi svaki dan
da te još više tražim.
Ispuni moje srce ljubavlju prema tebi.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr