DA SE NE ZABORAVI: Uvođenje hrvatskoga dinara u platni promet R. Hrvatske
23. prosinca 1991.
Hrvatski dinar (Hrd) naziv je za novčane bonove koji su uvedeni u prosincu 1991. godine od strane Ministarstva financija RH s ciljem zaštite gospodarstva Republike Hrvatske. Hrvatski dinar se mijenjao 1:1 s jugoslavenskim dinarom i bio je korišten u Hrvatskoj i dijelovima BiH (Hercegovina, srednja Bosna i Posavina). „Monetarno osamostaljivanje Hrvatske počelo je već u srpnju 1991. odlukama Vlade Republike Hrvatske kojima se Hrvatska pokušala zaštititi od negativnih posljedica koje su proizlazile iz odluke Savjeta guvernera Narodna banke Jugoslavije (NBJ) od 27. lipnja 1991. godine – tom su odlukom banke iz Republike Hrvatske i Slovenije i njihove narodne banke bile isključene iz primarne emisije NBJ. Iako je tada došlo do odvajanja navedenih dviju republika od jugoslavenske monetarne jezgre, Brijunskim moratorijem (od 7. srpnja do 7. listopada) pokušalo se uz potporu međunarodne zajednice zaustaviti monetarno osamostaljenje, no to više nije bilo moguće.“
Hrvatski dinar, kao zakonito sredstvo plaćanja, bio je kraj procesa monetarnoga osamostaljenja Hrvatske. Zamjena jugoslavenskoga dinara za hrvatski obavljena je u periodu od 23. do 31. prosinca 1991. U to ratno vrijeme hiperinflacija je bila 1000% godišnje, sve do kraja 1993. godine.
Apoeni novčanica bili su: 1, 5, 10, 25, 100, 500, 1000, 2000, 5000, 10.000, 50.000 i 100.000 dinara. Kovanice nisu postojale. Sve su novčanice hrvatskoga dinara imale na prednjoj strani lik Ruđera Boškovića, slavnoga hrvatskog znanstvenika i isusovca iz 18. stoljeća. Novčanice od 1 do 1.000 dinara imale su na stražnjoj strani prikaz zagrebačke katedrale, a one od 2.000 do 100.000 HRD sliku skulpture „Povijest Hrvata“ Ivana Meštrovića.
Prva serija hrvatskoga dinara puštena je u opticaj 8. listopada 1991. (apoeni od 1, 5, 10, 25, 100, 500 i 1000.) na Dan neovisnosti Republike Hrvatske. Na novčanicama je bilo tiskano „8. LISTOPAD 1991.“. Kasnija su izdani apoeni od 2000, 5000 i 10.000, a na novčanicama je bio tiskan „15. SIJEČNJA 1992.“, dan priznanja RH od strane članica Europske unije. Apoeni novčanica od 50.000 i 100.000 imali su tiskan tekst „30. SVIBNJA 1993.“, tadašnji Dan državnosti. Novčanice su imale vodeni žig kao i zaštitni konac.
Tečaj hrvatskoga dinara prema stranim valutama odredila je Narodna banka Hrvatske (NBH) početkom 1992. godine. Po tom je tečaju njemačka marka (DEM) – koja je u to doba bila najcjenjenija valuta u Europi – vrijedila 55 hrvatskih dinara (HRD). Stabilizacijskim programom (listopad 1993.) ponuđena je gornja granica vrijednosti DEM prema HRD od 4,444. Stabilizacijskim programom zaustavljena je hiperinflacija i stekli su se uvjeti za zamjenu privremenoga hrvatskog dinara stalnom valutom kunom.
Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994., privremeni hrvatski novac (Hrd) zamijenila je sadašnja valuta kuna. Tečaj zamjene bio je 1000 hrvatskih dinara za 1 kunu.
„Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti. Povijest naziva novčane jedinice Republike Hrvatske počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i, napokon, novac u modernom smislu. Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjovjekovnoj Slavoniji, Primorju i Dalmaciji; lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac; kuna je bila potencijalni novac Banovine Hrvatske.
Prvi spomen naturalnog plaćanja u kuninim kožicama nalazimo prilikom plaćanja poreza (danka) u iznosu od 40 kuninih kožica (Osor na Cresu) odnosno 50 kuninih kožica ( Beli isto na Cresu). Danak je ubirao Venecijanski dužd Oton Orseolo1018. godine u Osoru.“
Slika 1. Novčanice hrvatskoga dinara (Wikipedia)
