Molitva – Petak, 20. prosinca
Božja prisutnost
Razmišljam na trenutak o Božjoj prisutnosti oko mene i u meni.
Stvoritelj svemira, sunca i mjeseca, zemlje,
svake molekule i atoma, svega što postoji, svega što jest:
Bog je u svakom otkucaju moga srca. On je u meni, sada.
Sloboda
Gospodine, udijeli mi milost slobode duha.
Očisti mi dušu i srce kako bih radosno mogao živjeti u tvojoj ljubavi.
Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.
Riječ Gospodnja
Lk 1,26-38
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No, anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”
Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Zdravo Marijo, milosti puna: Ave Maria, gratia plena. Kad je Marija čula pozdrav, smela se i zbunila. Nikada neću moći do kraja shvatiti značenje ”Bog je postao čovjekom”. Ali to ponavljanje ”Zdravo, milosti puna” uključuje moj govor dok moj razum pokušava slijediti Marijin u njenoj radosti i čuđenju.
Anđelova poruka zabrinula je Mariju. To ju je vodilo u nepoznato, u život nezamislivog rizika. Spremna je riskirati i vjerovati Božjem pozivu.
Gospodine, i mene, također, pozivaš da budem tvoja prisutnost u svijetu. Neka bude volja tvoja!
Razgovor
Koji osjećaji se bude u meni
dok molim i meditiram Božju riječ?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi uza me
i otvaram mu svoje srce.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
