Molitva – Srijeda, 18. prosinca
Božja prisutnost
Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.
Sloboda
Gospodine, udijeli mi milost slobode duha.
Očisti mi dušu i srce kako bih radosno mogao živjeti u tvojoj ljubavi.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Mt 1,18-24
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Postoji način kako se postupa u sumnjama i kako se donose odluke. Moli se i uporno postavljaj pitanja Bogu. Ovo je priča o Josipu, jedinstvenu životnome pozivu, poočimu Sina Božjega.
Jean-Paul Sartre pokušao je opisati Josipa u Betlehemu: “A Josip? Ne bih slikao Josipa. Prikazao bih samo sjenu u pozadini staje i dva sjajna oka. Jer ne znam što bih rekao o Josipu, a Josip ne zna što bi rekao o sebi. Klanja se i sretan je što se može klanjati, i pomalo se osjeća izvan svega. Vjerujem da pati, a da to ne priznaje. On pati jer gleda koliko ta žena, koju voli, nalikuje Bogu: kako je već na Božjoj strani. Jer Bog je poput bombe eksplodirao u intimnosti ove obitelji. Josip i Marija zauvijek su razdvojeni eksplozijom toga svjetla. I mogu zamisliti kako će Josip cijeloga života učiti da to prihvati.”
Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
