Titov “Galeb” služio je za izvoz komunističke revolucije i terorizma
Brod “Galeb” danas (wikipedija)
Školski brod „Galeb“
Brod porinut prije 81 godinu (1938.) služio je za prevoz banana (naziv broda bio je RAMB III), zatim je početkom rata preuređen u bojni brod (prateća krstarica). Korišten je i za prijevoz mesa u Libiju, za talijansku ratnu mornaricu. U luci Bengazi bio je torpediran i teško oštećen ali je uspio doploviti do Sicilije. Dotegljen je u Trst gdje je izvršen popravak.
Nakon kapitulacije Italije Njemci su preuzeli brod (novo ime bilo je Kiebitz) i preuredili ga u minopolagača. 5. studenoga 1944. potopila ga je saveznička avijacija u riječkoj luci. Nalazio se na dubini od 22 metra do sredine 1947. kada su počele pripreme za njegovo vađenje.
Brodospas, specijalizirano splitsko poduzeće, je nakon 6 mjeseci izvadio brod (12. ožujka 1948.). Brod je djelomično rastavljen te odvežen u pulsko brodogradilište gdje je izvršen popravak. Nakon rekonstrukcije predan je Jugoslavenskoj ratnoj mornarici (1951.) kao školski brod pod nazivom „Galeb“. Vlasnici broda bili su: poduzetnici, pa Kraljevina Italija, Treći Reich i na kraju komunistička Jugoslavija.
Od 1953. “Galeb” se koristio za putovanja komunističkog diktatora i zločinca Tita (kriv je za smrt više od milijuna ljudi) te za prijam državnika. Zločinac je prvi put boravio na brodu 1952., a u ožujku 1953. otplovio je brodom u posjet Velikoj Britaniji. Tijekom 14 putovanja brodom posjetio je 18 zemalja. Ukupno je na brodu, na putovanjima, boravio 478 dana. Zadnje putovanje brodom Galeb bilo je 1976. (1979.?).
Titova putovanja (MJ)
Početkom Domovinskog rata 1991. srbijansko-crnogorski agresor je brod odvezao u Boku Kotorsku, gdje je bio do 1980. kada ga je kupio grčki vrodovlasnik s namjerom da ga renovira ali to nije uspio napraviti pa je bio na mrtvom vezu.
Ministarstvo kulture proglasilo je 2006. brod Galeb kulturnih dobrom Republike Hrvatske. Rijeka je kopila brod na javnoj dražbi 2009. Na natječaju za davanje koncesije nitko se nije javio. Nitko nije bio spreman uložiti velika sredstva za obnovu ruzinave krntije osim komunjara, jugonostalgičara, štovatelja zločinca Tita koji žele napraviti muzej.
“Projekt prenamjene Galeba u brod-muzej predviđa da ostane privezan u riječkoj luci i da svojim sadržajima postane važna sastavnica kulturnog života grada. Primarni je zadatak projekta muzealizacija broda kao vrijednoga zaštićenog pokretnog kulturnog dobra, potom njegovo oplemenjivanje raznolikim muzejskim sadržajima, tematski i vremenski vezanim uz brod. Predviđa se da će brod postati mjesto na kojem će se odvijati niz događanja, poput kazališnih predstava, tribina, performansa, edukativnih radionica, videoprojekcija i drugih sadržaja koje će realizirati riječke kulturne ustanove. Brod će postati gradska kulturna i turistička atrakcija, mjesto za edukativne i znanstvene skupove i radionice.
Muzej grada Rijeke zadužen je za osmišljavanje koncepcije i scenarija stalnog postava, pribavlja materijale (predmete, fotografije, arhivske filmove) te surađuje s projektantima u realizaciji postava. Muzej također u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci organizira inventarizaciju, pohranu i restauraciju namještaja, opreme i ostalog inventara s Galeba. Zahvaljujući projektu, bit će restaurirano, rekonstruirano, konzervirano i dostupno posjetiteljima 80 posto broda (osim prostora nužnog za funkcioniranje muzeja: depoa, ureda itd.), a 20 posto prepušteno je „nemuzejskim sadržajima, tj. restoranu/kafiću i hostelu.”
Troškovi renoviranja
Trošak renoviranja prvo je bio procijenjen na 22 milijuna kuna, zatim na 40 milijuna a sada na više od 59 milijuna kuna. Je li to konačna cifra tek će se vidjeti. EU financirat dio obnovu ruzinavog (oko 32 milijuna) “Galeba” i prenamjena u muzej diktatoru i zločincu Titu. U Europskom parlamentu talijanski zastupnik Procaccini i hrvatska zastupnica Ruža Tomašić postavili su pitanje Europskoj komisiji zašto se financira muzej komunističkom diktatoru i zločincu europskim novcem budući da je EU osudila komunističku idelogiju i komunističke zločine te preporučila da se komunistička obilježja ukinu/zabrane jer nema razlike između fašističkih i komunističkih zločina. (Rezolucija). Postavlja se pitanje zašto vodstvo grada Rijeka forsira obnovu broda i postavljanje muzeja koji će skrivati istinu o zločincu.
Nema objektivnog razloga da se za renoviranje ruzinava krntija potroši više od 60 miljuna kuna europskog i našeg novca.
Brod -muzej
Muzej, kome? Zločincu! Muzej, čemu? Terorizmu!
Unatoč međunarodne osude komunizma od strane Vijeća Europe, Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima (engl. Resolution 1481 (2006) Need for international condemnation of crimes of totalitarian communist regimes) i Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP) jugokomunisti (SDP i Veljko Obersnel) i četnici prave muzej zločincu i zločinačkoj tvorevini SFRJ!?
Hrvatska se u potpunosti oglušila na navedene Rezolucije i nije učinila ništa kako bi započela proces objektivnog suočavanja sa svojom komunističkom prošlošću. Umjesto osude komunističke ideologije i komunističkih zločina koji su nanijeli velika zla hrvatskom narodu (i drugim narodima) u Hrvatskoj neokomunistička vlast slavi i brani zločince.
Simboli totalitarnog komunističkog režima u Hrvatskoj (spomenici zločincima: biste, skulpture, imena ulica i trgova, obljetnice) su normalna stvar. To je pokazatelj da Hrvatska nije civilizirana niti pravna država. Nažalost, EU se deklarativno izjašnjava protiv komunističke ideologije i diktature a istovremeno daje novac za muzej zločincu Titu. EU prešućuje istinu o komunističkim zločinima u Hrvatskoj i na taj način ponižava žrtvu što je u suprotnosti s civilizacijslim i pravnim standardima na koje se ta ista EU zaklinje.
Temeljem dokumena dokazano je da je Tito zločinac, ubojica 300 predratnih jugoslavenskih komunista, svojih supruga, oko milijun ljudi u Jugoslaviji pa je nemoralno, nenormalno i nedopustivo praviti novi muzej zločincu (pored Kumrovca, Brijuna i drugdje).
Spomen soba na Brijunima (MJ)
O zločincu Titu je temeljem dokumenata napisano mnogo knjiga i tekstova. Vrko kratki osvrt na djelo zločinca dao je Zlatko Pintar,
Zlatko Pinter se pita: “Ne znam hoće li (ako i kada se obnovi „Galeb“) barem jedna od kabina biti pretvorena u „spomen sobu“ u kojoj će se izložiti eksponati važni za bolje i cjelovitije razumijevanje „lika i djela“ vođe jugoslavenske komunističke razbojničke družine kojega neki još uvijek smatraju „najvećim sinom naših naroda“.
Autori postava sigurno ne će postaviti “spomen sobu” s obrazloženjem da to nije u vezi s brodom “Galeb” ali bi trebali postaviti “spomen sobu jugoslavenskog terorizma” jer je to u vezi s “Galebom”.
Brod su komunistički agitatori zvali i „brod mira“ iako su na njemu rađeni planovi i dogovori o izvozu komunističke revolucije po svijetu te izvođenju terorističkih akcija. Poznato je da se jugoslavenskim brodovima (preko jugoslavenskih luka) prevozilo oružje Istočnoga bloka na Bliski istok, u Aziju i u Afriku (za terorističke akcije i dizanje revolucije). Poznato je da je Titova Jugoslavija bila utočište terorističkim skupinama i pojedincima (Crvene brigade-RAF, skupina Baader-Meinhof, PLO) i najpoznatijem plaćenom ubojici Ilich Ramirez Sanchez (zvanom Carlos ili Šakal). Plaćeni ubojica Carlos priznao je da je ubio 1500 do 2000 ljudi. Bio je miljenik i suradnik tajnih jugoslavenskih službi i UDBE te je izvršavao i njihove naloge (ubojstva). Titov prijatelj Gadafi koji je ugošćen na “Galebu” je financirao međunarodni terorizam kao i Tito. Postoje dokazi da je Pan Amov avion srušen eksplozivom iz Kruševca.
Terorističku aktivnost Titove Jugoslavije istraživali su: dr. Milan Pašanski, Jure Vujić, Miro Simčič i drugi.
Dr. Milan Pašanski je istraživao ulogu Jugoslavije u međunarodnom terorizmu te je došao do dokaza da je Jugoslavija na čelu sa Josipom Brozom Titom bila utočište, vježbalište i organiziracija brojnih revolucionarnih i terorističkih skupina koje su bile krive za smrt mnogih nevinih ljudi diljem svijeta. Terorističke skupine lijeve orjentacije Jugoslavija je aktivno podržavala te koristila i za svoje političke ciljeve diljem svijeta. “Tako je napr. PLO (Palestinska oslobodilačka organizacija) imao baze za obuku na Avali pored Beograda i Jastrepcu pored Kruševca. „Carlos je bio suradnik tajne službe Stasi iz nekadašnje Istočne Njemačke i suradnik UDBE . Sedamdesetih godina “nesvrstana” Jugoslavija podržavala je oslobodilačke pokrete u Africi i na Bliskom istoku, u kojima je svoju mračnu ulogu imao i Carlos koji je bio Titov miljenik i prijatelj Jasera Arafata.
Osim baza PLO-a u Srbiji i gostoprimstva Carlosu, njemačka zločinačka ljevičarska organizacija Baader Meinhof (RAF) našla utočište u Zagrebu. Članovi RAF-a su jedno vrijeme početkom sedamdesetih čak držali predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu! (dr. Milan Pašanski)
O “nesvrtanosti” Tita pisao je i Miro Simčič (knjiga “Tito bez maske”), str, 353.-354.
“U sukobu arapskih zemalja s Izraelom Nesvrstani su bezrezervno stali na stranu Arapa. U Lipanjskom ratu 1967. i Jomkipurskom ratu 1973. Jugoslavija je odigrala ulogu zračnog mosta između Sovjeta i arapskih zemalja koje su ratovale s Izraelom. Sovjetski zrakoplovi nesmatano su prelijetali jugoslavensko nebo i opskrbljivali se gorivom u jugoslavenskim zračnim lukama”.
“Zračni mostovi preko Jugoslavije koji su povezivali Sovjetski Savez s afričkim zemljama postojali su i kasnije, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme izbijanja političkih i vojnih kriza u Angoli, Etiopiji, Somaliji i drugdje. Jugoslavija je počela igrati samostalnu ulogu u naoružavanju nesvrstanih zemalja. Postala je važnim proizvođačem sofisticiranog naoružanja, na njezinim vojnim poligonima školovali su se časnici i piloti arapskih i afričkih zemalja, pri čermu Jugoslavija nije bila posebno selektivna.” (str. 356.).
O terorističkoj aktivnosti Jugoslavije pisa je i Jure Vujić (knjiga „Trg maršala Tita, mitovi i realnosti titoizma“.
Dakle, u “brodu-muzeju” treba biti “spomen soba jugoslavenskog terorizma” jer su na brodu dogovarane terorističke akcije te izvoz revolucije u zemlje Azije i Afrike. Na brodu su gosti bili, pored ostalih, i diktatori i teroristi.
Slučaj broda “Galeb” pokazuje da RH, nažalost, nije daleko odmakla od komunističkog nasljeđa, da nije niti civilizacijska niti pravna država jer se nije suočila sa svojom komunističkom prošlošću i nije osudila zločince.
Izvori: braniteljski portal, Miro Simčič, wikipedija
