DA SE NE ZABORAVI: Zločinački Plan Z-4

Početkom 1995. predložen je Plan Z-4., plan o rješenju političke krize u Hrvatskoj. Izradili su ga veleposlanici zemalja Kontaktne skupine: SAD-a, Rusije, EZ-a i UN-a. Kontaktna skupina za izradu plana sastajala se u ruskom veleposlanstvu od 22. ožujka 1994. do početka 1995.  Plan je obznanjen krajem siječnja 1995.  Primio ga je na znanje  predsjednik Tuđman i stavio ga u ladicu da se malo ohladi. Predsjednik Srbije Slobodan Milošević nije htio primiti veleposlanike niti njihov plan već ih je uputio na turističko putovanje u Knin gdje je šerif Mile Martić primio veleposlanike, ali nije htio primiti njihov plan (kojega je već imao). Veliki trud zagovaratelja (veleposlanika diletanta) zločinačkog Plana Z-4 propao je.

 

Plan je predvidio stvaranje države u državi! Predvidio je široku autonomiju Srba u okupiranim područjima (UNPA zone Sjever i Jug), predvidio je da zločinci imaju: vlastito zakonodavstvo i vlastitu vladu!?, vlastitu policiju (ali ne i vojsku), vlastiti novac, grbove, zastave i obilježja te vlastiti sudski sustav, potpunu autonomiju u području gospodarstva, socijalne politike, kulture, oporezivanja, turizma, energetike, zaštite okoliša itd. Plan Z-4 predviđao je reintegraciju okupiranih područja (11 općina) u sastav Republike Hrvatske kao državu u državi. Plan Z-4 nije se odnosio na Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.

U nadležnosti hrvatske države bili bi vanjski poslovi, obrana, međunarodna trgovina, financije, državljanstvo.

Pobunjeni Srbi bi imali pravo na dvojno državljanstvo (hrvatsko i SRJ), mogućnost održavanja međunarodnih veza i sklapanje međunarodnih ugovora (osobito sa SRJ i Republikom Srpskom na području obrazovanja, kulture i turizma). Pobunjeni Srbi bi imali pravo glasa i izbora na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske i Hrvatski sabor u kojemu bi imali predstavnike. Također bi mogli biti ministri, sudci i obnašati druge državne funkcije.

Hrvatska vojska bi mogla ući u Srpsku Krajinu samo na poziv predsjednika te ‘države u državi’, hrvatski zakoni na tom teritoriju bi se sprovodili samo uz suglasnost Vlade Srpske Krajine, dok bi sporove između Krajine i Hrvatske rješavao poseban ustavni sud!

Ovako nešto mogu predložiti „diplomati-zločinci“  bez imalo morala i poštenja, a samo političar-idiot može prihvatiti Plan Z-4. 

Postavlja se logično pitanje bi li veleposlanici (vlade) država koji su plan izradili i predložili, primijenili isti plan na teritoriju svojih država!

Odbor za ustav je ocijenio da je Plan Z-4 u suprotnosti s Ustavom RH, a Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja zaključio je kako je plan neprihvatljiv. Hrvatska je načelno prihvatila plan kao polazište za pregovore s pobunjenim hrvatskim Srbima. O Planu Z-4 nije se ni pregovaralo. Srbi su plan odbacili, nisu ga htjeli ni primiti jer oni su htjeli živjeti u Velikoj Srbiji i ništa više ni manje. Slobodan Milošević nije htio primiti veleposlanike već ih je uputio u Knin gdje pobunjeničko vodstvo nije htjelo primiti plan! I tako je plan diplomata-diletanta Petera Galbraitha i kompanije propao.

Glavni tvorac i najdosljedniji zagovornik plana Z-4 bio je američki veleposlanik Peter Galbraith, diplomat-diletant koji ništa nije naučio niti shvatio o hrvatsko-srpskim odnosima kao ni o međunarodnom pravu. Budući da u SAD-u postoje mnogobrojne etničke zajednice koje žive na određenim područjima, zašto on ne napravi sličan plan za SAD?

U siječnju 1995.  predsjednik Tuđman zatražio je od glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija okončanje mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj jer UNPROFOR nije ispunio postavljene zadaće od Vijeća sigurnosti UN-a (demilitarizacija, povratak prognanika, uspostava prometa itd.). Istovremeno su veleposlanici 4 države došli sa svojim Planom Z-4. Plan Z-4 je obuhvaćao 11 općina gdje su Srbi bili većina. Autori plana Z-4 zaboravili su da su s okupiranih područja Hrvati protjerani, njihovi domovi opljačkani, kuće i stanovi razoreni, crkve porušene i da su pobunjeni Srbi učinili niz zločina na tim područjima. Planom Z-4 legalizirao se zločin, pljačka i okupacija dijela Hrvatske te stvaranje „države u državi“.

Međunarodna zajednica tražila je način da se Plan Z-4 provede u djelo, ali kocka je bila bačena! Budući da se postojeće stanje okupiranih područja Hrvatske htjelo zabetonirati, predsjednik Tuđman je donio odluku da se Zapadna Slavonija oslobodi vojno-redarstvenom operacijom koja je pokrenuta 1. svibnja 1995.  Operacijom „Bljesak“ pometeni su pobunjenici u Zapadnoj Slavoniji. Odgovor pobunjenih Srba o kojima je veleposlanik Peter jako brinuo bio je raketiranje Zagreba i drugih gradova. Zločinci su ubili 7 nedužnih civila i ranili 205 civila uz veliku materijalnu štetu (u Zagrebu, ali i drugdje) i opet veleposlanik ništa nije naučio niti vidio.

Novi pokušaji da se pobunjeni Srbi urazume nisu uspjeli (Geneva, 1. – 3. kolovoza 1995.)  pa je opet kocka bačena. Uslijedila je VRO „Oluja“ i otpuhala pobunjeničku krajinu.

Plan Z-4 bio je  zločinački plan međunarodne zajednice koja svojom politikom nije poštovala načela o ljudskim pravima i slobodama, nije poštovala temeljne međunarodne pravne dokumente niti humanitarno pravo (za koje se navodno zalagala). Tim planom legalizirao se zločin Srba, legaliziralo etničko čišćenje i pljačka na okupiranom hrvatskom teritoriju.

Slika 1. Plan Z-4 (Wikipedia)

 

Skip to content