DON MARINKO MLAKIĆ: Krštenje Gospodinovo
(godina A; 2020.)
Blagdan Krštenja Gospodinova, s kojim završavamo božićno vrijeme i započinjemo pratiti Isusovo javno djelovanje, na najbolji način zaključuje otajstvo njegova božanskog utjelovljenja i uvodi nas u narav spasiteljskog djela, koje će upravo nakon krštenja započeti naviještati.
Isus dolazi k Ivanu na Jordan da od njega primi krštenje. Ivan je propovijedao da se kraljevstvo nebesko približilo te pozivao ljude da se radi toga obrate, da se pokaju za svoje grijehe i kao znak obraćenja da prime krštenje u vodama Jordana.
Ivanovo krštenje bilo je simbolički izraz preporođenja čovjeka, umiranje starog čovjeka zarobljena grijesima i zabludama te rađanje novog u slobodi i istini. Ivan je pozivao vjernike Židove da preispitaju svoju vjeru, da se probude iz lažne uvjerenosti kako su samo zbog načelne pripadnosti Izabranom narodu sigurni baštinici Božjeg spasenja.
U skladu s time je i mjesto gdje je krštavao nosilo važnu poruku. Kako u svom evanđelju navodi evanđelist Ivan (učenik Ivana Krstitelja), to se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana. Prema tradiciji na tom mjestu je Izrael ušao u Obećanu zemlju. Rijeka Jordan je od tada ostala granica između poganskog svijeta i zemlje u kojoj se časti pravoga Boga. Krstitelj je dakle pozivano članove Božjeg naroda na novi prijelaz iz ropstva u slobodu, na novo napuštanje poganske idolatrije, grijeha i zabluda te na obnovu vjere u pravoga Boga.
Kada sve to imamo u vidu shvaćamo zašto je bio začuđen kada je Isus poput ostalih grješnika došao da od njega primi krštenje. Niti je on bio grješnik i potreban krštenja niti je to itko od njega očekivao. Štoviše, to je bilo sasvim protivno slici Mesije kakvog su pobožni Izraelci očekivali. Ivan se zato opire takvom činu. „Ti mene treba da krstiš, a ti k meni da dolaziš?“ čudio se. Očito je da i on, premda nadahnut proročkim duhom, još nije do kraja proniknuo u Isusov mesijanski put. Na kraju, kada je čuo Isusove riječi kako dolikuje da tako ispune svu pravednost, popušta. Ivan shvaća da Isus uvodi sasvim novi pogled na Božju pravednost.
Božja pravednost je istovjetna Božjoj ljubavi. Bog ih povezuje u jedno žrtvom svoga Sina. Isusova smrt na križu, čin beskrajne Božje ljubavi prema nama, jedina je pravedna zadovoljština za naše grijehe. Jer samo ljubav koja je spremna na žrtvu do kraja može ispuniti pravednost do kraja, i pri tome ostati ljubav.
Isus činom krštenja sebe do kraja lišava božanskog dostojanstva i uzima na se ljudski grješnički usud. Spušta se u najdublje ponore grijeha i smrti, silazi nad sam pakao, kako molimo u Vjerovanju, da od ropstva đavla oslobodi sve ljude i uzdigne nas ponovno na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. U tom smislu vrlo je znakovito da se sve ovo događa u neposrednoj blizini Mrtvoga mora, što će reći na najnižoj točci na Zemlji.
Nakon samoga čina krštenja evanđelist Matej duboko značenje ovoga čina otkriva kroz tri slike. Prva slika su otvorena nebesa. Što to znači? Vrijeme u kojem se Isus pojavio na zemlji za Izabrani narod je bilo vrijeme Božje šutnje. U narodu je vladao uvjerenje da je Bog zbog nevjere napustio Izraela i da je nad njim zatvorio svoja nebesa. Već dugo vremena nije bilo proroka ni drugih znakova s neba. Vjernici su se tjeskobno pitali, hoće li Bog i kada prekinuti svoju šutnju. Sada se, evo, otvaraju nebesa i Bog progovara svome narodu. Progovara kao nikad do sada. Razdjeljenje između neba i zemlje zauvijek nestaje. Isus je jamstvo da su vrata Očeve kuće trajno otvorena svakome tko kroz njih hoće ući.
Druga slika je silazak Duha Božjeg nad Isusa. Duh Božji je božanska mudrost i snaga koja će ga voditi u djelu spasenja. S njom će on ući u borbu s đavlom te dobrotom i ljubavlju osloboditi sve kojima je on ovladao.
Isusova volja da ispuni svu pravednost i silazak Duha Božjeg nad njega ukazuje da je upravo on Sluga Gospodnji o kojem je pisao prorok Izaija. Isus je taj koga Bog šalje da uspostavi pravdu i pravo, da donese nauk za kojim žudi ljudsko srce.
On će otvarati oči slijepima, oslobađati sužnje iz tamnice i iz tame one koji žive u tami. I to neće činiti silom i nasiljem. Neće bučiti i vikati. Neće lomiti što je napuknuto niti gušiti što još uvijek tinja. Njegova snaga će biti u pomazanju Duhom Božjim i vjernosti.
Treća slika je Božji glas s neba kojim Otac potvrđuje Isusa kao svoga Ljubljenog Sina u kojem je sva njegova milina. Kada Bog predstavlja Isusa kao svoga ljubljenog Sina objavljuje nam da je u njegovim riječima i djelima, kojih je vrhunac smrt na križu, sadržana sva njegova ljubav prema nama, punina milosti i istine po kojoj smo spašeni.
Don Marinko Mlakić
