I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Vukovaru
Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini
V U K O V A R U
To je grad na koji moramo biti ponosni. Da nije bilo Vukovara, tko zna što bi bilo s Hrvatskom. On je štitio Hrvatsku i na tome mu moramo biti zahvalni. Kada je srpska vojska počela napadati Hrvatsku, civili su počeli bježati u podrume i druga skloništa. Iz cijele Hrvatske počeli su pristizati vojnici kako bi pomogli gradu. Kada bi neprijateljski vojnici upali u podrume s mnogo djece i žena, neke bi odmah ubili, a neke bi odvodili u logore i tamo ih mučili. Žene su s djecom bježale u druge gradove, ponekad i u drugu državu da bi zaštitili sebe i svoju djecu. Neke bi uspješno pobjegle dok bi neke bile osuđene na smrt. Bolnice su bile pune ranjenika. Liječnici nisu imali sve potrebno da bi uspjeli obaviti operaciju. Ljudi u podrumima bili su duže vrijeme bez osnovnih uvjeta za život. Svu svoju ušteđevinu trošili su na putne karte kako bi se barem pokušali spasiti. Mnogo je ljudi u tom ratu nastradalo, pogotovo vojnika. Oni koji su tada branili Vukovar i danas su živi, moraju biti ponosno na sebe i na svoje prijatelje koji su poginuli da bi mi danas imali REPUBLIKU HRVATSKU. Ti su ljudi naši heroji. Uvijek im moramo odavati počast i biti im zahvalni. Nikad neću shvatiti zašto bi jedan čovjek poslao cijelu vojsku da napadne tuđu državu. Tim ljudima ćemo oprostiti ali nikad im nećemo zaboraviti.
DOK DUNAV BUDE TEKAO, PAMTIT ĆEMO VUKOVAR!
Učenica: Marija Andrić, 5.c
Osnovna škola Jesenice, Dugi Rat
Mentorica: Branka Gojsalić
