DA SE NE ZABORAVI: Pokolj u Medviđi, 9. veljače 1993.
Slika 1. Spomenik ubijenima u Medviđi (mj)
U bukovačkom selu Medviđi, zaselak Erstići, pobunjeni Srbi su 9. veljače 1993. ubili 10 civila. Ubijeni su bili iz obitelji Erstić; najstariji je imao 88 godina (ŠimicaErstić), a najmlađi član obitelji 18 godina (Mira Erstić). Pored ovog zločina tijekom okupacije su ubili još 8 mještana. Pokolj obitelji Erstić učinjen je kao znak odmazde nakon operacije Maslenica.
U četničkom napadu ubijeni su Dujo Erstić (1937.), Jeka Erstić (1942.), Petar Erstić (1944.), Jeka Erstić (1947.), Ivan Erstić (1920.), Jeka Erstić (1929.), StojaErstić (1932.), ŠimicaErstić (1905.), StojaErstić (1931.) i Mira Erstić (1975.).
U Medviđi je tijekom Domovinskoga rata ubijeno još osam hrvatskih civila: Božo Demo (1910.), Ivan Mršić (1934.), Šime Serdarević (1912.), Ika Serdarević (1926.), Ivan Adžić (1959.), Marko Genda (1944.), Anka Pilipović (1936.) i Marko Šarić (1937.).
Imena počinitelja poznata su, ali nitko nije odgovarao za zločin! Počinitelji ovih ubojstava su mještani srpske nacionalnosti iz Medviđe koji slobodno šeću Srbijom. Glavni počinitelj bio je Božo Milanko koji živi u Novoj Pazovi, Bore Milanko koji živi kod Beograda, Živko Bogunović koji je u Novom Sadu, Siniša Bogunović koji je u inozemstvu te Petar Pupovac koji se ubio.
Hrvatski redatelj i branitelj Luka Klepan je o zločinu u Medviđi snimio dokumentarni film „Glas Medviđe“. Premijera filma bila je u Zadru 2017. godine.
U dvorištu župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije danas se nalazi spomenik žrtvama.
U Medviđi je prema popisu stanovništva iz 1931. živjelo 1.400 žitelja; dvije trećine rimokatolika i jedna trećina pravoslavaca. Prije Domovinskoga rata bilo je oko 500 žitelja, a danas u Medviđi živi oko 70 žitelja.
Na područjima pod nadzorom domaćih Srba iz Hrvatske, na okupiranim područjima izvan ratnih djelovanja od 1992-1995., ubijeno je 600 civila Hrvata.
