Molitva – Utorak, 18. veljače
Božja prisutnost
Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam.
U ovom trenutku, Bog je ovdje i očekuje me.
Bog mi uvijek prvi prilazi, želi me upoznati više od mog najboljeg prijatelja.
Zaustavit ću se na tren i pozdraviti Boga koji me ljubi.
Sloboda
Gospodine, dao si mi život i dar slobode.
Ja postojim u ovome svijetu zahvaljujući tvojoj ljubavi.
Pomozi mi da uvijek znam cijeniti taj dar života
te da uvijek poštujem pravo na život drugih ljudi.
Svjesnost
Dok se vraćam svojim svakodnevnim zadacima,
podsjeti me, Gospodine,
da si uvijek uza me.
Nikada ne trebam očajavati.
Riječ Gospodnja
Mk 8,14-21
U ono vrijeme učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: “Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!” Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: “Kruha nemamo.” Zamijetio to Isus pa im reče: “Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Kažu mu: “Dvanaest.” “A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Odgovore: “Sedam.” A on će njima: “I još ne razumijete?”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus je ljut na nesposobnost njegovih učenika da shvate tko je on. Ne mogu razumjeti što je sve sposoban učiniti za njih. Upućuje im deset pitanja a možemo ih zamisliti kako se na kraju pitaju-“Što još ne razumijemo?” Učenici ne mogu prekinuti s isuviše ljudskim pogledom na Isusa. I nakon dvije tisuće godina kršćanstva mogu li i ja?
Gospodine, sruši zidove koji pritišću moje malo srce: daj da vjerujem da si ti Sin Božji i da u zajedništvu s tobom istinski živim. Pomozi mi da vidim da si ti “kruh” kojeg trebam da bi ostao živ. Pomozi mi da sve svoje nade mogu položiti u tebe.
Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
