DOMOVINSKI RAT: „Oluja“ je započela operacijom „Zima ’94“
Slika 1. Spomenik pripadnicima 7 GB na Dinari (MJ)
Povodom 25-te godišnjice VRO “Oluja” (Domovinski rat se u hrvatskim školama nedovoljno uči).
Oni hoće da zaboravimo! Ne smijemo zaboraviti!
Operacija „Zima ’94“ od 29. studenog 1994. do 24. prosinca 1994. godine. U toj operaciji su hrvatske snage ovladale vrhovima Dinare i stvorile preduvjete za završne operacije u Domovinskom ratu (Skok-1., Skok-2., Ljeto 95. i Oluja).
Bihać je bio UN-ova zaštićena zona ali ga međunarodna zajednica nije štitila od agresora. Nalazio u okruženju srpskih snaga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i bilo je pitanje dana kada će pasti u ruke agresora. Pobunjeni Srbi iz Hrvatske su bili zaštićeni UNPROFOR-om tako da su mogli slobodno otići u BiH i napadati Bihać skupa sa Srbima iz BiH te paravojnim postrojbama (Arkanovci, Šešeljevci) iz Srbije. Međunarodna zajednica je očekivala pad Bihaća i nije ništa poduzimala niti u vojnom niti u političkom smislu, razmatrala je jedino pitanje gdje s izbjeglicama i prognanicima. .
Za Hrvatsku je obrana Bihaća bila iznimno važna jer bi nakon pada Bihaća u srpske ruke, Srbi iz Hrvatske i Srbi iz BiH ujedinili svoje snage i krenuli prema Karlovcu i dalje. Nadalje, Bihać je predstavlja prepreku za potpuno vojno, političko i ekonomsko povezivanje Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Stav hrvatske državne politike bio je jasan i odlučan: ako Srbi s privremeno okupiranih teritorija Republike Hrvatske nastave s napadima na Bihać, nesmetano prelazeći međunarodno priznatu granicu između Republike Hrvatske i BiH, Hrvatska vojska će pokrenuti napad na svim crtama razdvajanja kako bi zaštitila svoje međunarodno priznate granice. To je ipak zabrinulo američku administraciju, ali i širu međunarodnu zajednicu. Novu neželjenu eskalaciju sukoba još većih razmjera nitko nije želio.
Kontaktne skupine predvođena lordom Owenom je hrvatskom vodstvu zatvarala vrata za vojničko djelovanje, istovremeno je prešutno otvarala put agresoru za osvajanje Bihaća.
Hrvatska državna politika je mudro postupila suzdržavši se od općeg napada već je poduzela operaciju oslobađanja Livanjskog polja i Dinare te je vojnom akcijom smanjila pritisak na Bihać, spasila Bihać od pada u ruke agresora. Akcija je počela 30. studenoga 1994. godine u nemogućim zimskim uvjetima, bila je mećava i nanosi snijega su negdje bili 2 do 3 metra visoki. U snažnom prodoru hrvatske snage su preko Dinare i duž Livanjskoga polja probile liniju Celebići — Rujani. Osvajanjem Dinare ugroženi su bili Grahovo i Knin pa su pobunjeni Srbi morali prekinuti opsadu Bihaća. Operacijom je odgođen pad Bihaća. Otvoren je put preko Crnog Luga prema Grahovu i Kninu. Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km: ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je smanjen veliki pritisak na Bihaćku enklavu koja je definitivno oslobođena akcijom Oluja ’95.
Slika 2. Karta operacije „Zima 94“ (iz knjige Ante Nazora)
Operaciju „Zima ’94“ izveli su HV i HVO, zapovjednici operacije bili su hrvatski generali Ante Gotovina i Tihomir Blaškić.
U akciji „Zima ’94“ poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško a 39 lakše ranjeno, trojica se vode kao nestali. Nakon operacije „Zime ’94“ uslijedile su pripremne akcije (Skok-1, Skok-2, i Ljeto ’95) za „Oluju“ kojom je skršena srpska pobuna u Hrvatskoj.
Foto: iz knjige Ante Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih; Marko Jukić
Dr. Marko Jukić
