HRVATSKA BAŠTINA – Hrvatski povijesni grb i zastava
Slika 1. Hrvatska zastava (MJ)
Grbovi na tlu Hrvatske do 15. stoljeća
Na tlu današnje Hrvatske potkraj 11. stoljeća pojavljuju se grbovi kao oznake identiteta pojedinaca i čitavih obitelji (plemići, vladari). Vitezovi su nosili štitove s grbom kao znakom raspoznavanja, a posebno na bojnom polju kada je vitez bio u oklopu sa smanjenim vidokrugom.
Prvi prikazi hrvatskoga grba sačuvani su u kamenim ulomcima. Tako je najstariji kvadratičasti pleter iz 9. stoljeća na arkadi ciborija u Arheološkom muzeju u Zadru. Hrvatski grb ugrađen je i u zvonik crkve sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku.
Jedan od najstarijih koloriranih prikaza kvadratičastog hrvatskog grba nalazimo u “Fojničkom grbovniku” iz sredine 14. stoljeća. Riječ je o knjizi s prikazima 139 grbova južnoslavenskih pokrajina koje je naslikao pop Stanko Rubčić g. 1340. Na njemu je naslikan hrvatski kvadratičasti grb sa 5×6 polja, od kojih je prvo polje bijelo.
Slika 2. Sačuvani grb Kraljevine Hrvatske
Hrvatski povijesni grbovi
Budući da je Hrvatska bila u personalnoj uniji s Ugarskom od 1102. godine i u sastavu Austro-Ugarske Monarhije od 1527. do 1918. na području današnje Hrvatske imamo više povijesnih grbova (kraljevina i gradova). Tako imamo grbove Kraljevine Hrvatske, Kraljevine Slavonije i Kraljevine Dalmacije te grbove gradova Dubrovnika, Rijeke, Splita, Zagreba, Osijeka i drugih. Plemićke obitelji su imale svoje grbove.
Slika 3. Reljef Sv. Trojstva, Senj, (hrvatski grb je dolje desno)(MJ)
Hrvatski povijesni grb koristi se od kraja 15. st. Među najstarije hrvatske grbove spadaju: grb na kamenom reljefu Sv. Trojstva u katedrali sv. Marije u Senju iz 1491. te grb kraljevine Hrvatske iz 1495. godine koji se nalazi u austrijskom gradu Innsbrucku na pročelju svoda kuće gradskog suca u Herzog-Friedrichstrasse 35. Pretpostavlja se da je nastanak hrvatskoga grba potaknuo car Maksimilijan I., iz čijeg razdoblja i potječe spomenuti grb u Innsbrucku, ali i neki drugi grbovi sačuvani u današnjoj Njemačkoj i Austriji. Za korištenje toga grba ipak su zaslužni tadašnji vladari Jagelovići.
Slika 4. Stari grbovi Kraljevine Slavonije
Na području Slavonije u 13. stoljeću na kovanicama se bar od 1235. godine pojavljuje grb s kunom između dvije zvijezde. Uporabu grba s kunom između dvije grede (dvije bijele grede predstavljaju rijeke Savu i Dravu) i sa zvijezdom u gornjem polju potvrdit će Kraljevini Slavoniji dana 8. prosinca 1496. godine kralj Vladislav II. Jagelović (1490. – 1516.). Grbovnica se danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Kroz povijest mijenjali su se položaj i boja zvijezde (crvena, zlatna ili srebrna) te boja polja između dviju greda (isprva zelena, a potom crvena). Ponekad ovaj grb označava cijelu Hrvatsku, posebice 1741. godine. Početkom 19. stoljeća ustalila se crvena boja polja na kojem se nalazi kuna. U nekim povijesnim razdobljima slavonski grb sastojao se od tri crvena hrta u trku na bijelom polju (nekad i bijeli hrtovi na zelenom polju), a osobito se to odnosi na 16. i 17. stoljeće. Takav se grb nalazio na oltaru sv. Ladislava iz 17. st. u Zagrebačkoj katedrali (uz grbove Hrvatske i Dalmacije), kao ilustracija u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana Lučića s kraja 17. stoljeća, kao jedan od grbova u Fojničkom grbovniku iz 17. st., ali i na povelji bratovštine Sv. Jeronima u Rimu iz 1585.
Grb Kraljevine Dalmacije
Najstariji prikaz dalmatinskoga grba nalazi se u belgijskom grbovniku Gerle s kraja 14. stoljeća. Nalazimo ga i na dvostrukom pečatu hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog (1387. – 1437.), na povelji iz 1406. Kralj Žigmund je izmijenio boju štita iz plave u crvenu te mijenjajući položaj tri okrunjene lavlje glave iz položaja en face u heraldički lijevu stranu, kako bi ga povezao s grbom svoje obitelji, Luksemburgovaca. Kao što se vidi već na grbu Matije Korvina (1458. – 1490.), ubrzo su lavlje glave pretvorene u glave heraldičkih leoparda (okrenuti en face), a štit je postao plav. Takav grb Dalmacije ući će i u kasnije grbove hrvatsko-ugarskih vladara, kao i vladara iz dinastije Habsburg. Nalazi se na brojnim prikazima vladara već od početka 16. stoljeća, ali i u Fojničkom grbovniku.
Slika 5. Grb Kraljevine Dalmacije
Treba spomenuti da je broj kvadrata bio različit: 4×4, 5×5, 4×7, 8×8. Na kovanom novcu kneza Nikole Iločkog (1471. – 1477.) grb je 5×5 polja, od kojih je prvo bijelo. Grb u Senju ima 5×6 polja, a prvo je uzdignuto, tj. crveno, a grb u Innsbrucku ima 4×4 polja, od kojih je prvo polje bijelo. Slikar Hans Burkmair (1473. – 1531.) prikazao je kralja Ljudetita II. Jagelovića (1516. – 1526.) na prijestolju s hrvatskim grbom sa 4×7 polja, a prvo polje je bijelo. Na škrinji privilegija Kraljevine Hrvatske i Slavonije (1643.) nalazi se grb sa 4×4 polja i prvim bijelim.
Dakle, broj polja nije bio standardiziran (u to vrijeme) niti je bilo određeno koje je boje prvo polje. Povijesni hrvatski grb ima prvo polje bijelo, ali se također koristio grb s prvim crvenim poljem. Ovo je važno napomenuti jer neprijatelji hrvatskoga naroda grb s prvim bijelim poljem nazivaju ustaškim grbom. To nije točno, kao što se vidi iz navedenoga, već je znak mržnje prema hrvatskom narodu.
Uzorak bijelih (argent) i crvenih (gules) kvadrata (4×4) kao grb Hrvatske prvi se put službeno pojavljuje 1508. godine na portretu Fridrika III. Habsburškog koji je naslikao Hans Burgkmair.
Do početka 19. stoljeća ustalila se uporaba triju grbova u odnosu na tri hrvatska kraljevstva. Tako je Hrvatsku predstavljao grb sa srebrno-crvenim šahovskim poljem, različita broja i redoslijeda. Dalmaciju je predstavljao grb s tri zlatne okrunjene leopardske (lavlje) glave na plavom polju, a Slavoniju grb s plavim štitom i kunom u trku na crvenom polju između dvije srebrne grede sa zlatnom šestokrakom zvijezdom u gornjem polju. Kuna je nekad prirodne boje (smeđa), a nekad crna. U grbovnici Ivana Budora, koju je 1610. izdao Matija II., nalazi se naslikan sjedinjeni grb trojedinih kraljevina. Koliko je poznato, prvi je put Matija Habsburški na svom taliru iz 1616. objedinio tri hrvatska grba (slavonski, dalmatinski i hrvatski), a ta tri grba, zajedno s najstarijim poznatim hrvatskim grbom sa zlatnom šestokrakom zvijezdom danicom iznad srebrnog polumjeseca na crvenom štitu, rabio je ban Josip Jelačić (1848. – 1859.) na svojoj zastavi kad je pod svojom vlasti ujedinio Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju (ta se inauguralna Jelačićeva zastava iz 1848. čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu). Istovremeno, pojavljuju se ova tri grba spojena u jednom štitu. Takav grb Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, okrunjen krunom, u raznim je oblicima bio u neslužbenoj uporabi od 1848. godine.
Slika 6. Hrvatski grbovi na zgradi Mađarskog parlamenta, Budimpešta (MJ)
Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine u službenoj uporabi u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, koja se još nazivala i Trojedno Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, bio je grb sastavljen od grbova ovih kraljevstava okrunjen Krunom sv. Stjepana. Premda Dalmacija tada nije bila pod jurisdikcijom hrvatskoga bana, ovim se grbom simbolično izricala želja za jedinstvom hrvatskoga nacionalnog teritorija. Odlukom od 19. lipnja 1876. godine grb je detaljnije opisan, a prema njoj na štitu treba lijevo stajati grb Hrvatske, desno Dalmacije te dolje Slavonije. Naredbom od 16. studenoga iste godine propisano je da nad štitom ima biti Kruna sv. Stjepana. Naredba od 20. prosinca 1899. jasnije utvrđuje redoslijed hrvatskog i dalmatinskog određujući da se riječi „lijevo“ i „desno“ u naredbi iz 1876. godine valja shvatiti heraldički, tako da s položaja onoga koji gleda grb, hrvatski grb stoji desno, a dalmatinski lijevo. 21. studenoga 1914. godine ban Trojednoga kraljevstva Ivan Skerlecz ponovno donosi odluku kojom potvrđuje da se službeno u tome kraljevstvu može koristiti isključivo grb s Krunom sv. Stjepana, što dokazuje da ova kruna zbog nastojanja ugarskih vlasti oko mađarizacije nije bila sasvim prihvaćena pa je rabljena inačica s drugačijim krunama, a ponekad i bez kruna, kao što je slučaj na krovu crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu.
Slika 7. Hrvatski grb iz 1883. godine
Istovremeno tri hrvatska grba (Hrvatske, Dalmacije i Slavonije) nalaze se i u zajedničkom grbu Zemalja Krune sv. Stjepana koji je bio u uporabi od 1868. do 1918. Na tom grbu koji u središtu ima grb Mađarske mogu se vidjeti (u smjeru obratnom od kazaljke na satu počevši zdesna) grbovi Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Bosne i Hercegovine (pridodan 1915.), Riječki grb (pridodan 1890.) i grb Transilvanije. Dalmatinski se grb (kao i grb Bosne i Hercegovine) nalazio i na grbu austrijskoga dijela Monarhije.
Slika 8. Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Slika 9. Crkva Sv. Marka u Zagrebu (MJ)
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca samo grb s crveno-srebrnim šahovskim poljem predstavlja Hrvatsku na zajedničkom grbu, a za vrijeme Banovine u uporabi je bio povijesni hrvatski grb (samo crveno-srebrno šahovsko polje).
Slika 10. Hrvatski grbovi u crkvi na Sljemenu (MJ)
Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 1941., Zakonom o državnom grbu, državnoj zastavi, Poglavnikovoj zastavi, državnom pečatu, pečatima državnih i samoupravnih ureda od 28. travnja 1941. godine, grb koji ulazi u službenu uporabu opisan je na sljedeći način: „Grb Nezavisne Države Hrvatske je štit s 25 četvorinskih polja bijelih (srebrnih) i crvenih (boje krvi), poredanih naizmjence u pet redova tako da je početno polje bijelo (srebrno). Nad grbom je znak u obliku zvjezdolike troplete vitice iste crvene boje koja uokviruje bijelo polje u kojemu je veliko slovo U tamno modre boje.“ Ova tropleta vitica znak je ustaškoga pokreta. Postojale su dvije inačice štitova koje su se podjednakom učestalošću pojavljivale u uporabi. Jedna je bila polukružna, a druga sa zašiljenim donjim dijelom. Bilo je i više inačica vitica. Grb je bio u uporabi u NDH do 8. svibnja 1945. godine.
Slika 12. Hrvatski grb i zastava za vrijeme NDH
Nakon Drugoga svjetskog rata grb i zastava su s crvenom zvijezdom petokrakom.
Slika 13. Grb i zastava Socijalističke Republike Hrvatske
Dana 25. srpnja 1990. godine Hrvatski sabor donosi Amandman LXVI. na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske u kojemu se kaže: „Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.“ Nije bilo nikakvih preciznijih odredbi o obliku štita, niti službenog likovno oblikovana predloška, a amandmanom je određeno da se točan izgled grba ima utvrditi zakonom. Zbog toga se kroz sljedećih nekoliko mjeseci i u službenoj uporabi moglo vidjeti više inačica grba, s različitim oblicima štita i različitim početnim poljem. Ovakav osnovni povijesni grb bio je u uporabi do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90).
Povijest hrvatske zastave
U jedinstvenu zastavu hrvatskog naroda unesene su najprije dvije boje iz povijesnoga grba Kraljevine Hrvatske, tj. crvena i bijela. Treća boja nacionalne zastave – plava uzeta je iz povijesnih grbova Kraljevine Dalmacije i Slavonije budući da je štit grba Dalmacije i grba Slavonije imao plavu boju kao svoje temeljne boje. Godine 1848. na hrvatskoj zastavi upotrijebljeni su kao ukras združeni grbovi Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Njima je pridodan još jedan heraldički ukras: grb Velike Ilirije.
Prema bojama iz zajedničkoga grba Trojednice nastala je 1848. nacionalna trobojnica crven-bijeli-plavi, koja je u gibanjima te godine postala nerazdvojni dio hrvatskoga nacionalnog identiteta. Instalacijska zastava bana Jelačića prva je službeno upotrijebljena hrvatska trobojnica.
Prema Naredbi od 21. studenoga 1914. zastava je “crveno-bijelo-modra u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji narodna zastava, koja se sa sjedinjenim grbovima kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, proviđena krunom sv. Stjepana, u poslovima autonomnim imade upotrebljavati za službenu zastavu”.
Hrvatska zastava od 1867. do 1918. bila je čista trobojnica, odnosno civilna zastava (inačica bez grba).
Slika 11. Zastava Banovine Hrvatske (1939. – 1941.)
Slika 14. Zastava Hrvatske 1990, nakon izbora (MJ)
“Kvadratičasti grb Republike Hrvatske jedan je od najprepoznatljivih simbola hrvatskoga naroda, njegove tradicije i identiteta. Iako je jedan od najstarijih grbova europskih naroda, šira europska i svjetska javnost tek je razmjerno nedavno prepoznala crveno-bijeli kvadratičasti grb kao simbol malenog ali vrlo starog hrvatskog naroda.”
Izvori: Dunja Bonacci-Skenderović, Mario Jareb, Hrvoje Kekez, Mate Božić, Stjepan Ćosić, Nikša Stančić, NN br. 55/90.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
.
