SVETAC I NJEGOVA BITKA
Tad svojstveno biću plitkom,
kao igra mladom lavu,
bje čeznuće za tom bitkom
po kojoj ću steći slavu.
„Ako smrtno stradam pritom“,
tješah srce, „ništa za to…
Hidalgu je život pitom
spora smrt i živo blato.“
Ali nisam bio stvoren
za pamćenje svijeta kratko,
ne bih slavno krvlju skoren,
ne pogiboh, junak, glatko.
Nego Bog mi, dobri, dade
sresti se sa svojom tamom,
u tišini bez nagrade
umirati sebi samom.
Nije moglo biti teže,
nit’ je moglo biti strože –
Okovane žudnje leže
pod prijestoljem tvojim, Bože.
Petar Elez
