Molitva – Četvrtak, 6. kolovoza
Božja prisutnost
Podsjećam se da me, dok sjedim ovdje i sada,
Bog blagonaklono i s ljubavlju promatra
dajući mi da postojim.
Na trenutak ću se zaustaviti i o ovome razmisliti.
Sloboda
Bog nije strano tijelo u mome životu.
Naprotiv, njegov Duh udahnjuje život mojim najdubljim željama,
blago me potičući na ono što je dobro.
Molim za milost da dopustim Duhu da me ispuni.
Svjesnost
Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Mt 17,1-9
Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.”
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!”
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.
Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, ne bojte se!”
Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Učenici vide Isusa objavljena u božanskoj slavi. To je za njih poseban trenutak jer Petar potvrđuje “dobro nam je ovdje biti”.
Glas Boga Oca koji se čuje u oblaku ima važnu poruku da uvjeri učenike, a i nas, da “ga slušamo”. Poslušno srce jest srce ugrijano Božjom ljubavlju i poučeno njegovom riječju. Onaj koga slušamo jest Sin Božji, Isus, preobražen u svojem čovještvu.
Molitvu bolje opisujemo kao slušanje nego govorenje. Provedi neko vrijeme osluškivajući odjek njegovih riječi ili samo slušajući raspoloženje ljubavi i mira u molitvi.
Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
