DON MARINKO MLAKIĆ: Uglavljeni u Kristu
(27. nkg – A)
Prispodoba o vinogradarima ubojicama je teška i dramatična. Ona je dio mučne rasprave Isusa s glavarima svećeničkim i narodnim starješinama. U nekoliko kratkih poteza Isus njome naznačuje cijelu povijest spasenja: starozavjetno vrijeme, Isusovo vrijeme, vrijeme Crkve i završetak povijesti. Isus je upućuje glavarima svećeničkim i starješinama narodnim, ali i svakome od nas.
Sliku gospodara i vinograda već su starozavjetni proroci rado koristili kako bi njome predočili brigu koju Gospodin ima za svoj narod i potakli narod da donosi Bogu ugodne plodove (prvo čitanje). Isus je razvija i u nju ugrađuje vrlo važnu poruku vjere za svakog čovjeka.
Domaćin koji je zasadio vinograd je sam Bog. Vinograd je izabrani Božji narod. Plodna zemlja, ograda, kule za stražu, tijesak, odnosno sve što je potrebno da vinograd urodi i da se od njegova uroda napravi dobro vino, hoće kazati kako je Bog sve učinio da njegov narod može sigurno i bogato živjeti u miru, istini i radosti. Doveo ga je u obećanu plodnu zemlju, dao mu Zakon i Hram da Boga može u istini upoznati i u slobodi mu prinositi žrtve zahvalnice. Osobitu ulogu u svome narodu Bog je povjerio narodnim starješinama i svećenicima. Oni su vinogradari koji su vinograd dobili u najam. Njihova je zadaća bila da bdiju nad narodom, vode ga i poučavaju, sve prema Božjem zakonu. To je najuzvišenija i najodgovornija zadaća. Po svojoj naravi ona je takva da je one kojima je povjerena lako dovede u napast da je zloupotrijebe.
Ovaj dio prispodobe možemo povezati sa svakom odgovornom zadaćom koju netko od ljudi ima za druge. Zaista, mnogo je ljudi koji su izgubljeni, nemirni i u ropstvu zla zato što su u svojoj zadaći zakazali oni koji su ih trebali poučavati, voditi i zaštititi. To je ono što Isus zamjera narodnim starješinama i svećeničkim glavarima svoga vremena. Umjesto da zadaću upravljanja i poučavanja shvate kao privilegij služenja Bogu i narodu, oni su je, slijepi od oholosti, podredili odvratnoj pohlepi za vlašću, častima, bogatstvom i užicima. Pojava je to koja se gotovo redovito viđa u svim razinama ljudskog društva. Vjerujem da smo svi užasnuti dok ovih dana slušamo vijesti o bezočnoj korupciji koja je zahvatila najviše strukture upravljanja u našoj Domovine.
Na žalost, ni naša Crkva Katolička nije sasvim slobodna od pokvarenih upravitelja – kardinala, biskupa i svećenika – koji bezočno zloupotrebljavaju povjerene im službe za svoju osobnu korist. Osobito je mučno čuti kako su neki od njih radi odvratnog tjelesnog užitka spremni zlostavljati najslabije među onima koji su im povjereni. Takvi i slični grijesi crkvenih pastira mnogima su razlog da napuste Crkvu i odreknu se sakramentalne milosti spasenja koju nam Bog po njezinu služenju daje. Doista dramatična pojava koja sve nas u Crkvi treba potaknuti na najozbiljniji ispit savjesti.
U slugama koje vlasnik vinograda šalje k vinogradarima Isus aludira na Božje proroke. Njih je Bog slao da kore njegov narod zbog nevjere i pozivaju ga na obraćenje. Oni su, međutim, gotovo redovito bili ušutkivani, ponižavani, suđeni, zlostavljani i ubijani. U osudama proroka prednjačili su uobraženi i pohlepni narodni starješine i svećenički poglavari. Konačno, Sin baštinik je sam Isus, Božji Sin. U njegovom stradanju Isus proriče svoju smrt. Vijećanje najamnika i njihova želja da na silu preuzmu baštinu isprazna je nada zaluđenih ljudi da se može posjedovati život i uživati njegovo blago bez odgovornosti, bez vjernosti Bogu i njegovu spasiteljskom naumu za nas. Dolazak samog gospodara je slika konca povijesti kada će svatko trebati dati račun za ono što mu je povjereno. Mi se nadamo da će se upravo tada pokazati na djelu bezgranična snaga Božjeg milosrđa.
U širem shvaćanju prispodoba se odnosi na svakog od nas. Svi smo mi odgovorni za dar vlastitog života i svega onoga što nam je Bog u njemu povjerio. Nismo gospodari svoga života nego upravitelji. I u ovome ne smijemo gledati nikakvo poniženje nego priliku da svoj život pravo živimo. Moj život je moje poslanje. Kroz dar života Bog nam daruje samoga sebe, svoj božanski život. Daruje nam vječno blaženstvo u svome kraljevstvu. Zemaljski život je naša je prilika da odgovornim životom zavrijedimo primiti taj dar vječnog života.
Nije teško uočiti kako je danas među ljudima jako prisutna ista ona zabluda koja je zahvatila vinogradare ubojice. Ljudi zanemaruju da su život i sav njegov sadržaj dobili od Boga na dar te da ga trebaju živjeti onako kako je to Bog u svojoj providonosnoj ljubavi odredio. Ponašaju se kao isključivi gospodari svoji života. Slijepo su uvjereni da sami najbolje znaju kako kvalitetno izgraditi svoje živote.
Zato Boga i njegovu riječ odbacuju. I zato grubo progone one koji ih opominju zbog grijeha i pozivaju na obraćenje.
Poziv na obraćenje ne smijemo shvaćati kao prisilu na mučno razračunavanje s vlastitim grijesima i zabludama nego kao poziv da svoj život usmjerimo prema Bogu, da ga utemeljimo na zaglavnom kamenu Kristu. Tako ćemo doživjeti da je Bog mira doista uz nas.
Don Marinko Mlakić
