HRVATSKA BAŠTINA – Biokovo

Četvrtak, 22 listopad 2020 2:59
Written by: Michael Jukic

Slika 1. Biokovo (MJ)

Biokovo se proteže duž Jadranske obale od prijevoja Dubci do Baćinskih jezera (općina Ploče), a sjevero-istočnu granicu čini dionica autoceste A1. Biokovo pripada Dinarskom planinskom lancu koji se pruža od Ćićarije u Istri do granice s Crnom Gorom.

Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojemu se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi Biokovska cesta duga 23 km i planinarske staze. Sa Svetog Jure pruža se fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji, udaljenu 250 km.

Osim vrha Sveti Jure planina Biokovo ima još nekoliko vrhova iznad 1000 metara: Troglav, Sveti Ilija, Šćirovac, Kimet, Veliki Šibenik, Vošac, Sutvid (Sveti Vid), Sveti Roko, Bukovac.

Na biokovskom kamenu podignuto je 87 crkava i kapelica. Na Svetom Juri nalazi se istoimena crkvica izgrađena 1968. godine nedaleko od stare crkvice, srušene zbog gradnje odašiljača. Crkva sv. Jure vjerojatno je bila sagrađena odmah po pokrštavanju, a sigurno je postojala u 12. stoljeću o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazila iznad oltara stare srušene crkvice. Misno slavlje u crkvici održava se zadnje subote u srpnju, kada većina vjernika iz Primorja i Zabiokovlja dolazi do nje pješice.

Otkriveno je preko 400 jama i spilja. Neke od njih vječno su pune snijega i leda koji odolijevaju i najvrućem suncu.

Teolog, svećenik, znanstvenik i prirodoslovac fra Jure Radić neumorno je radio na tome da Biokovo i nazivom parka prirode dobije zaštićeni status. Sjeverni dio planine Biokovo proglašen je Parkom prirode 1981. Parkom upravlja Javna ustanova Park prirode Biokovo. U biokovskom botaničkom vrtu Kotišina iznad istoimenoga sela, u kamenu su uklesane riječi dr. fra Jure Radića: „Oculis mente corde per visibilia ad invisibilia“ („Očima, pameću, srcem po onom što se vidi do onoga što se ne vidi“).

Biokovom dominiraju ponikve i vrtače. Neke ponikve izrazito su duboke, čak i više od 100 metara. Neke su urušene, dok se neke nastavljaju u duboke jame. Ovaj specifični oblik površinskoga krša naziva se mrežasti krš.

Dna nekih ponikvi početak su jama nevjerojatnih dubina, s obzirom na to da se nalaze iznad 1000 metara nadmorske visine. Pojedine su duboke i nekoliko stotina metara! U središnjem dijelu Biokova pojavljuju se kao gusto pakirane skupine koje dominiraju terenom. Izgledom podsjećaju na Mjesečeve kratere i mnoge bi fotografijom s ovoga dijela Biokova mogli zavarati za mjesto snimanja. Južna, primorska strana, prostor je golih litica i stijena visokih nekoliko stotina metara. Gole kamene litice s jedne strane i zelene flišne zone uz more, čudesan su kameno-zeleni kontrast koji se može vidjeti i doživjeti samo na Biokovu.

Slika 2. Crkvica sv. Jure na Biokovu (MJ)

Tu su, na relativno maloj površini, vrlo raznolika staništa kao što su kamenjari, točila, vrletne stijene, obradive površine, te kanjon Proslap s istoimenim slapom, koji je veći dio godine suh, a oživi samo za vrijeme jakih kiša. Utvrđeno je oko 300 samoniklih biljnih svojti, od tipično mediteranskih do planinskih, a na nekim područjima sađene su egzote, poljoprivredno i ljekovito bilje.

Biokovo je kamena granica dviju klima – mediteranske i kontinentalne.

Najpoznatiji biljni endemi su: biokovsko zvonce, slava klisura i modro lasinje, endem šireg dinarskog područja.

Životinjski svijet Biokova osebujan je i raznolik, ali i nedovoljno istražen. U brojnim biokovskim špiljama i jamama živi fascinantna podzemna fauna. Do sada je utvrđeno preko 199 špiljskih organizama, od čega je 60 endema Biokova.

Na takvim vodenim staništima javljaju se i neke vrste zaštićenih vodozemaca kojih je na području Parka prirode Biokovo do sada zabilježeno 7 vrsta.

Na području Parka prirode Biokovo do sada je zabilježena 21 vrsta gmazova, i to jedna vrsta kornjača, 10 vrsta guštera i 10 vrsta zmija.

Najbrojniji su kralješnjaci. Među gotovo 100 vrsta ptica na Biokovu obitavaju neke rijetke i ugrožene vrste kao orao zmijar, suri orao, vjetruša klikavka koje su strogo zaštićene.

Sisavci su na Biokovu zastupljeni s 42 vrste, od kojih su sve vrste šišmiša strogo zaštićene. Od deset vrsta zvijeri čagalj i medvjed pojavljuju se samo povremeno, a stalno je prisutan vuk – koji se nalazi na listi potencijalno ugroženih vrsta te divokoza čija se biokovska populacija smatra za najstabilniju i najveću populaciju divokoza u Hrvatskoj.

Biokovo je stoljećima hraniteljica, gotovo sveta planina. Ljudi su pronašli plodne udoline, dolce, škrape, koje su oživjeli i iskoristili za preživljavanje. Na Biokovu se boravilo često, poradi uzgoja krumpira i žitarica, lova, vađenja leda, ali ipak najviše radi stočarstva.