Molitva – Subota, 14. studenog
Božja prisutnost
Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.
Sloboda
Gospodine Bože, zahvaljujem ti na daru slobode.
Pomozi mi da taj dar koristim odgovorno. Slobodan sam birati.
Pomozi mi da izaberem da mogu nasljedovati tebe,
da živim kršćanskim životom brinući se za druge.
Pomozi mi da se sjetim onih koji su nesretni, potlačeni;
onih u zatvoru, onih koji nisu slobodni javno izražavati svoju vjeru.
Vodi me da uvijek i u svemu tražim tvoju volju, u svemu što se događa u mome životu.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Lk 18,1-8
U ono vrijeme kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
“U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'”
Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U Isusovo vrijeme udovica nije imala potporu ako nije imala odrasle sinove koji bi joj mogli pomoći. Ovdje udovica izravno odlazi sucu. Sudac je neugodan lik koji je dugo ignorira, ali udovica ustraje u potrazi za pravdom te on, na kraju, popušta. Prispodoba nam je poziv da ustrajemo u molitvi i to osobito u vrijeme poteškoća. U molitvi se obraćamo Ocu punom ljubavi koji je spreman uvijek nas saslušati. Isus nam govori da ne odustajemo ili klonemo duhom.
Razmišljam o poteškoćama s kojima bih se trenutno mogao suočiti. Jesam li izgubio nadu da će me Bog čuti? Mogu li ih sada prinijeti Bogu znajući da je pažljiv prema onome što želim s njim podijeliti? Vjerujem li Bogu?
Razgovor
Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
