HRVATSKA BAŠTINA – Đakovačka katedrala
Slika 1. Đakovačka katedrala (MJ)
Đakovačka crkva Svetoga Petra stolna je crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije izgrađena u neoromaničkom stilu (1866. – 1882.). Ubraja se u najveće katoličke crkve u Hrvatskoj. Posvećena je 1. listopada 1882. Katedrala je životno djelo biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je 1849. godine imenovan (na prijedlog bana Josipa Jelačića) đakovačkim ili bosanskim i srijemskim biskupom, s geslom »Sve za vjeru i domovinu«.
Izgradnja je stajala milijun i 200 tisuća forinti, a nadbiskup Strossmayer za nju je dao vlastitih 600 tisuća. Katedrala je podignuta na mjestu stare srednjovjekovne katedrale (biskup Ponsi, 1239.) i nešto mlađe barokne katedrale. Nakon oslobađanja od Turaka biskup Juraj Patačić je na ostatcima jednobrodne gotičke katedrale podigao novu katedralnu crkvu (1708.) s tri oltara posvećenim Sv. Petru (glavni oltar), Sv. Križu i Blaženom Djevici Mariji. Biskup Josip Antun Čolnić nadogradio je katedralu (1761.) i podigao biskupski dvor.
Glavni inicijator izgradnje nove katedrale bio je biskup Josip Juraj Strossmayer. Prvi projekt napravio je bečki arhitekt Karlo Rösner 1854., ali taj nije bio realiziran zbog nedostatka sredstava. Arhitekt Karlo Rösner napravio je još dva projekta. Po trećem projektu je započela izgradnja katedrale 1866. kopanjem temelja nove katedrale te postupnim rušenjem stare. Stara katedrala srušena je 1880. jer se počela urušavati. Nakon smrti arhitekta Rösnera 1869. izgradnju katedrale vodio je arhitekt Fridrich von Schmidt do 1882. godine, do njezine posvete. Arhitektu Schmidtu pomagao je arhitekt Hermann Bollé.
Ugrađeno je 7 milijuna cigli, visina zvonika je 84 metra, a kupole 54 metra. Temelje čine 395 pilona od slavonskog hrasta, a prostor između balvana zasut je betonom (u to vrijeme novim materijalom). Katedrala je trebala biti završena za 5 godina, ali zbog zauzetosti majstora gradnja je trajala 16 godina, a biskup Strossmayer je htio najbolje majstore pa ih je čekao. On je to dočekao i zato ova katedrala ima tako lijepe freske jer su ih radili ljudi iz Naserove škole ili Overbeckove(kanonik Marjanović).
Oblikovno rješenje katedrale (vanjsko i unutarnje) bilo je nedvojbeno uvjetovano Strossmayerovim političkim stavovima (jugoslavizam, nova vizija Crkve, ekumenski pokret) u ondašnjem geopolitičkom okruženju.
Tlocrt trobrodne neoromaničke đakovačke katedrale je u znaku latinskog križa. U sjecištu dviju “križnih greda” (glavne i poprečne lađe/transepta), ispod kupole visoke 40 metara, postavljen je glavni žrtvenik/oltar, posvećen sv. Petru apostolu. Oltar je remek-djelo arhitekture. Autori su Karlo Rosner i Fridrich Schmit. Po želji biskupa Strossmayera natkriljuje ga 15 metara visoki romaničko – gotički ciborij (nebnica, baldahin), težak oko 80 tona, koji nose četiri stupa od marsejskoga crvenoga mramora. Ciborij je ukrašen klesanim i pozlaćenim ornamentima te medaljonima sv. Grgura Velikog, sv. Ambrozija, sv. Augustina i sv. Jeronima. Na svakom kutu ciborija jedan je od četvorice evanđelista (Ivan, Luka, Matej, Marko), a iznad ciborija je kip sv. Petra apostola.
Slika 2. Glavni oltar u katedrali (MJ)
Serafin, anđeo sa šest krila, ovdje je nebesko modre boje kojom se u ikonografiji slikaju anđeli sa četiri krila (kerubini), a serafini plameno crvene boje. U kupoli je i mozaik s naopako postavljenim križem (crux inversa) – Petrov križ, jer je sveti Petar tražio, kada su ga razapinjali, da ga razapnu upravo na naopako postavljeni križ.
Slika 3. Križ Sv. Petra (MJ)
Strossmayerova katedrala ukrašena je sa 7 oltara, 43 fresko slike, 31 skulpturom svetaca i 32 reljefa. Oplošja stupova, zidovi i dijelovi svodnih ploha dekorirani su geometriziranim ornamentalnim uzorcima slavonskog narodnog veza (slikar-dekorater Josip Voltolini).
Oslikavanje katedrale izveli su otac i sin Alexander Maximilian i Lodovico Seitz, sljedbenici nazarenskih slikara iz Rima. Hrvatski kipari Vatroslav Donegani i Ivan Rendić autori su većeg broja skulptura na oltarima te reljefa u katedrali.
Slika 4. Unutrašnjost katedrale (MJ)
Propovjedaonica
Mramornu propovjedaonicu šesterokutnog tlocrta, na stupovima od crvenog mramora, projektirao je Schmidt, a kipove (sv. Ivan Zlatousti, sv. Bernardin Sijenski, sv. Alfonz Liguori, sv. Antun Padovanski, sv. Ignacije Loyolski, sv. Toma Akvinski) i reljefe (Navještenje Gospodinovo, Zaruke Marijine, Prikazanje Isusovo u hramu i Isus na križu) je izradio glavni kipar i upravitelj gradnje katedrale, Riječanin Vatroslav Donegani. Valja napomenuti da je svece, ali i niz likova na freskama, odabrao biskup Strossmayer.
Unutrašnjost katedrale oslikana je biblijskim motivima u fresko-tehnici. Taj su posao radili tijekom 12 godina njemački slikari, otac i sin, Alexander – Maximilian Seitz i Ludwig Seitz (dolazili su u Đakovo neredovito i to samo u ljetnim mjesecima), a tri freske potpisuju rimski slikari Ludovico Ansiglioni i Niccola Consoni.
Površine iznad arkada u glavnoj lađi oslikane su s deset odabranih tema iz Staroga zavjeta, a u poprečnoj lađi i apsidama redaju se teme Novoga zavjeta.
Prva monumentalna freska sa starozavjetnim biblijskim prizorom “Izgon iz raja” naslikana je do pjevališta, a njoj sučelice na južnoj strani “Stvaranje žene” (prizor kako Bog Adamu dovodi Evu).
U glavnoj lađi je osobito zanimljiv jedan detalj: ispod deset slika nalazi se napis samo na jednoj, i to na donjem dijelu okvira slike “Mojsije prima zavjetne ploče” ispisan arapskim pismom – ALLAH E’ATA LI-MUSA LEVHATEJ EL-‘AHDI – koji u prijevodu glasi: “Allah poklanja/predaje Musau/Mojsiju Zavjetne ploče”.
Unutrašnjost katedrale krase mnoge freske stvarane rukama najvećih svjetskih majstora onoga doba. Nadbiskupova ideja o južnom slavenstvu ocrtava se u fresci Poklon triju kraljeva Ludwiga Seitza. Ovaj čovjek što kleči do Marije i Isusa je starac iz Đakovštine. Vidi se po tome kako je obučen u narodnu nošnju. Iza njega je djevojka, također iz Đakovštine, sa snopom žita, a između njih je djevojka u dalmatinskoj nošnji s palminim lišćem u ruci. Iza njega je Bugarin s voćem, a iza svih njih, s ovcama, prikazan je jedan Srbin, opisuje fresku kanonik Marjanović.
Novozavjetni ikonografski sadržaj katedralnih fresaka, poredan kronološki, niže se u poprečnim lađama i u središnjoj apsidi iza glavnoga oltara.
“Sveta tri kralja i hrvatski seljaci iz raznih krajeva klanjaju se Isusu” (Ludwig Seitz, 1878.)
Tema za ovu neobičnu fresku na svodu južne apside poprečne lađe je motiv poklonstva Kristu iz Matejeva evanđelja, a biblijskom motivu dodano je pet profanih likova među kojima su dvije žene. Oni Kristu prilaze zdesna:
- starac (s hrvatskim grbom na torbici) daruje raznobojno grožđe;
- žena s maslinovom grančicom u ruci je iz Dalmacije;
- mladić s košarom na ramenu predstavlja Hrvata iz Hercegovine;
- mlada žena u slavonskoj narodnoj nošnji kleči na šarenom slavonskom “ponjavcu”, a na ramenu donosi pšenično klasje;
- ovna i dvije ovce prinosi Hrvat iz Bosne obučen u tursku nošnju.
Izidor Kršnjavi (1845. – 1927.), vjerojatno potaknut nekim dubinskim silnicama, dao je drukčiji opis ove slike: mladić s košarom na ramenu je Bugar, a ovna i dvije ovce prinosi Srbin (Listovi iz Slavonije, 1882.). “Nakon njega drugi su takvo tumačenje – već prema potrebama vremena – povezivali s ekumenskim i političkim idejama jugoslavizma biskupa Strossmayera.”
Slika 5. Rozeta (MJ)
Među naslikanim simbolima/znakovima zvijezda repatica (betlehemska zvijezda) ima šest krakova, a »frigijska kapa« na glavi kralja Melkiora (na slici srednji kralj) pripada ikonografiji Bizanta (umjetnosti pravoslavnog kršćanstva).
Iza glavnoga oltara i iznad biskupske stolice (katedre) nalazi se trodijelna kompozicija slika postavljene jedna nad drugom: “Sedam svetih sakramenata”, “Apostoli Petar i Pavao” i u tjemenu apside “Krunjenje Bogorodice”. To je sažetak cjelokupnog ikonografskog programa u katedrali.
“Apostoli Petar i Pavao” nije samo površinom najveća, već je i posvetna, “glavna” slika u katedrali. Uz likove Petra i Pavla naslikani su još i biskup Strossmayer s modelom završene katedrale, sv. Juraj, sv. Josip, sv. Ivan Nepomuk, te sv. Ivan Kapistranski, duhovni predvodnik kršćanske vojne protiv Turaka: u desnici drži križarsku zastavu na kojoj je takozvani jeruzalemski križ, sastavljen od pet križeva koji simboliziraju pet rana Isusovih. Obzirom da je biskupija u Đakovu nosila službeni naslov »Đakovačka ili Bosanska«, jer je nastala od prognanih katolika iz Bosne, uz desni rub slike muškarac i dječak u turskoj nošnji simboliziraju kršćane u Bosni koji su stoljećima pod Turcima. Prizor istovjetnog sadržaja naslikan je uz lijevi rub slike: žena-prognanica i njezino dvoje djece.
Prve orgulje nove Strossmayerove katedrale izgrađene su u Bavarskoj. Autori su nagrađeni zlatnom medaljom na bavarskoj zemaljskoj izložbi 1882. godine. Nažalost, orgulje su izgorjele u velikom požaru 1933. Nove orgulje izradila je tvrtka Št. Vida kod Ljubljane, pod nadzorom stručnjaka za orgulje Franje Dugana i Franca Kimovca.
Kripta katedrale
Ispod glavnog oltara i poprečne lađe velika je kripta s grobnicom biskupa Josipa Jurja Strossmayera (Osijek, 1815. – Đakovo, 1905.). U kripti katedrale su i grobnice biskupa prije i poslije Strossmayera. U kriptu može stati 5 tisuća ljudi.
Slika 6. Grob Josipa Jurja Strossmayera (MJ)
Trokutasti zabat pročelja; slike na pocakljenim pločicama od pečene gline, a radio ih je, po nacrtima Ludwiga Seitza, Adriano Ferraresi iz Rima.
Lunetu s reljefom “Isusovo uskrsnuće” iznad glavnog ulaza radili su Toma Vodička i Alojzij Gangl.
Uz kose stranice zabata stepenasto se uzdiže osam polja sa ženskim likovima (svaki pridržava traku s latinskim tekstom jednog od osam Isusovih blaženstava iz Matejeva evanđelja). Deveto polje je u samom vrhu – slika “Nebeskog Jeruzalema”, Božjeg grada – raja, stvarnog duhovnog cilja kršćanskog življenja.
Slika 7. Pročelje katedrale (MJ)
Pročelje s tri neoromanička portala (ulaza) na istočnoj strani katedrale.
Strossmayer je na novu katedralu postavio ključan element romaničkog i bizantskog graditeljstva – kupolu, koje nema u Rösnerovom projektu katedrale iz 1854.
Dva bunara, važan izvor vode tijekom razdoblja gradnje katedrale, uklopljena su u projekt stubišta radi čuvanja sjećanja na to vrijeme.
Katedrala je građevinsko remek-djelo; veličanstvena je i njezina unutrašnjost. Gotički i romanički stil savršeno se isprepliću. Zanimljivo je ovdje, graditeljski gledano, da Strossmayer nije stavio tzv. balustradu tj. pričesnu ogradu koju imamo u mnogim crkvama još i danas, kao primjerice u Osječkoj katedrali, jer je držao da su svećenstvo i narod jedna cjelina i da između njih ne treba biti ograde, ističe kanonik Marjanović.
Đakovačka katedrala Sv. Petra apostola i osječka konkatedrala Sv. Petra i Pavla apostola prepoznatljivi su simboli Slavonije i istoka Hrvatske.
Izvori: Dragan Domjanović, Katarina Zorko, Ljubomir Škrinjar
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
