HRVATSKA BAŠTINA – Katedrala sv. Jakova u Šibeniku

Četvrtak, 3 prosinac 2020 4:16
Written by: Michael Jukic

Slika 1. Šibenska katedrala

Šibenska katedrala je trobrodna bazilika, stolna crkva Šibenske biskupije. Najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske. Katedrala je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog naslijeđa 2000.

Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju, bulom pape Bonifacija VIII., i naslov grada. Stara romanička crkva Sv. Jakova postala je katedralna crkva, ali je bila mala pa se odlučilo graditi novu katedralu koja je trebala biti na drugom mjestu, ali je nakon što je katedrala svetog Jakova oštećena u napadu Mlečana (1398.), odlučeno da se na mjestu stare katedrale gradi nova. Odluka o gradnji donesena je 1402., a gradnja je počela 1431. godine i trajala do 1535.

Gradnja se odvijala u četiri faze:

Prva faza izgradnje (1431. – 1441.), tzv. “Pulšićeva katedrala”: Gradnja počinje 9. travnja 1431. Katedralu grade venecijanski graditelji predvođeni Francescom di Giacomom te dvama šibenskim klesarima – Andrijom Budčićem i Budišom Statčićem. Karaktirističan je gotički stil.

Druga faza (1441. – 1473.), “Jurjeva katedrala”: Gradnju nastavlja Juraj Matejev Dalmatinac koji je povećao projekt i nastavio graditi po obilježjima renesanse. Juraj Dalmatinac Šibensku katedralu je učinio onim što jest – svjetski značajnim objektom. Katedrala je građena samo od kamena bez vezivnog materijala. Dalmatinac je primijenio poseban sustav montaže kamenih blokova koji se umeću u utore nosivih kamenih okvira i to bez vezivnog materijala. Izradio je 71 skulpturu glava različitih ljudi na vanjskom obodu apsida. Vide se lica brojnih muškaraca, žena i djece (jedinstven detalj u europskoj umjetnosti XV. stoljeća – zagonetna galerija portreta).

Slika 2. Unutrašnjost Šibenske katedrala

Slika 3. Kameni svod Šibenske katedrale

Dvanaest gotičkih stupova nose zidove srednje lađe i kameni bačvasti svod. Dalmatinac je podigao četiri velika stupa s kapitelima, prekrivenim reljefom kovrčavog lišća, na kojima će Firentinac kasnije podignuti osmerokutni tambur i kupolu. Od poda do vrha kupole ima 38 metara.

Treća faza (1475. – 1505.): Nakon smrti Jurja Dalmatinca gradnjom rukovodi Nikola Firentinac koji je nastavio Dalmatinčevo djelo, u renesansnom stilu. Nikola Firentinac je podigao krov i kupolu, izradio je niz reljefa u unutrašnjosti katedrale i slobodno stojeće kamene skulpture apostola oko kupole.

Na krovu katedrale su figure nebeskih zaštitnika: lijevo – sv. Marko, u sredini – sv. Jakov, desno – sv. Mihovil, a četvrta figura nedostaje (nikada nije izrađena).

Sv. Marko, okrenut prema jugu i moru, predstavnik Mletačke Republike (krilati lav, simbol evanđelista Marka), jamac očuvanja slobode i sigurnosti plovidbe na moru i alegorijski prikaz Venecije koja se smatrala novom (nakon Rima) braniteljicom vjere i zaštitnicom crkve.

Sv. Jakov, okrenut prema istoku i nadolazećoj turskoj opasnosti, držao je u ruci mač koji danas nedostaje. Zaštitnik Šibenske biskupije, odnosno općenito zaštitnik kršćanske vojske i njezinih hrabrih vitezova, postavljen je na krovu nad glavnim oltarom kao jasan znak spremnosti i upozorenja.

Sv. Mihovil, okrenut je prema sjeveru, gradu i tvrđavi sv. Mihovila. Nebeski ratnik arkanđel Mihovil, vojskovođa »nebeske vojske« koja je porazila pobunjene anđele i samoga Sotonu, na krovu katedrale (vrhu sjevernoga zabata transepta) kopljem otmjeno probada đavla savijenog u dnu njegovih nogu. U povijesnom kontekstu neposredne turske opasnosti to je izravna aluzija pobjede nad nadolazećim protivnicima vjere i križa.

Četvrta faza: Posljednjom fazom rukovode mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre te zadarski majstor Mestičević. Pod njihovom ‘palicom’ Šibenska katedrala je dovršena 1535. godine. Blagoslovljena je 20 godina kasnije – 1555. Temeljito je obnovljena u XIX. stoljeću (1843.-1860.) i ponovno posvećena 1860.

Slike 4. i 5. Rozeta iznutra i izvana

U gornjem renesansnom dijelu pročelja veliku rozetu izradio je Bartolomej iz Mestre (1531.), a malu rozetu na polukružnom zabatu Ivan Mestičević iz Zadra (1536.).

Slika 6. Friz katedrale

Katedrala danas ima oltare iz razdoblja baroka (Svetog Križa, Sveta Tri kralja, Svetog Fabijana, Svetog Sebastijana i glavni oltar Majke od Suza). Franc Jenko je izgradio orgulje katedrale 1968. godine.

U katedrali su grobnice šibenskih biskupa: Jurja Šižgorića, Ivana Stafilića, Callegarija i Spingarole.

Za vrijeme napada Jugoslavenske mornarice na grad, tijekom Domovinskog rata, tri granate su probile kupolu katedrale (18. rujna 1991.). Sanacija oštećenja kupole izvršena je od 23. kolovoza 1996. do 14. ožujka 1997.

Pri obilasku katedrale obratiti pažnju i na:

Vanjski okvir glavnog ulaza u crkvu, tordirani stupići sa po dva velika baldahina (četverokutna streha kao zaštita kipova od kiše u gotičkoj arhitekturi). Naknadno ih je dogradio Juraj Dalmatinac.

Dvostruki pojas šiljastih lukova od ukrašenih tordiranih stupova (u obliku uzvojnice), između kojih su likovi 12 apostola (sv. Jakova izradio je naš Juraj), čini unutarnji okvir portala. Reljef lunete s temom Posljednjeg suda, kao i 12 apostola, konzervatori i restauratori danas pokušavaju spasiti od raspadanja.

Lav i lavica, simboli kolonijalne mletačke vlasti, poput stražara sjede ispred bočnog ulaza u katedralu (“Lavlja vrata”). Svaki nosi urešen oktogonalni stup na čijim kapitelima stoje nage figure Adama i Eve. Iznad njih su dograđeni gotički baldahini s ranorenesansnim samostojećim skulpturama svetog Petra i Jakova što ih je izradio Juraj Dalmatinac oko 1445. godine.