Molitva – Petak, 15. siječnja

  • Written by:

Božja prisutnost
Stat ću na trenutak
i razmisliti o Božjoj životvornoj prisutnosti
u svakom dijelu moga tijela, u svemu oko mene,
u čitavom mome životu.

Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.

Svjesnost
Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.

Riječ Gospodnja
Mk 2,1-12
Pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum pročulo se da je Isus u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Sjedili su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: “Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!” I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.

Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ova se dramatična scena proširuje na teme zabilježene u jučerašnjem susretu s gubavcem. Ovdje ogromna svjetina koja se okupila da čuje Isusov govor podsjeća čitatelja na Isusovu univerzalnu službu. Otkriva se nova dimenzija te službe jer, bez da se to od njega traži, Isus oprašta grijehe uzetoga. Iako su svi ljudi zaprepašteni i oduševljeni što je izliječio tog čovjeka vjerske vlasti vide da im Isus prijeti.
Nađem se s Isusom kad je u kući tiho – zamolim ga da mi objasni što se zapravo događa. Razgovara sa mnom o opoziciji s kojom se mogu i ja suočiti kao njegov učenik.

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content