Molitva – Nedjelja, 28. veljače
Božja prisutnost
Gospodine, pomozi mi da se potpuno uživim u tvoju prisutnost.
Zaogrni me svojom ljubavlju.
Neka moje srce postane jedno s tvojim.
Sloboda
Gospodine, dao si mi velik dar slobode.
Udijeli mi milost da mogu biti slobodan od svakoga oblika mržnje i netrpeljivosti.
Podsjeti me, Gospodine, da smo u tvojim očima svi jednaki.
Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.
Riječ Gospodnja
Mk 9,2-10
Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.
I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”
I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo “od mrtvih ustati”.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Srce koje sluša je srce koje je zagrijano ljubavlju Božjom i naučeno njegovim riječima. Onoga koga slušamo je Sin Božji, Isus koji se preobrazio u svojoj ljudskosti.
Molitvu je bolje opisati kao slušanje nego kao govor. Provedi neko vrijeme ponavljajući njegove riječi ili samo osluškujući raspoloženje ljubavi i mira u molitvi. Slijedeći Isusa na planinu za Petra, Jakova i Ivana bio je čin ljubavi. Ta će ljubav u budućnosti biti dio njihovih života. Odlazak na goru imao je teške trenutke za apostole, ali pogled na vrh bio je vrijedan: Isusova slava i Božji poziv. Isus i nama upućuje isti poziv. Koji je moj odgovor?
Razgovor
Isuse, za svoga si boravka na zemlji uvijek s radošću primao malu djecu.
Pouči me da imam djetinje povjerenje u tebe.
Da živim sa sviješću da me ti nikada nećeš napustiti.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
