Molitva – Subota, 27. veljače
Božja prisutnost
Dok sjedim za svojim računalom, Bog je ovdje.
Oko mene, u mojim doživljajima, mislima i duboko u meni.
Zastat ću na tren i posvijestiti si
Božju životvornu prisutnost.
Sloboda
Gospodine, dao si mi velik dar slobode.
Udijeli mi milost da mogu biti slobodan od svakoga oblika mržnje i netrpeljivosti.
Podsjeti me, Gospodine, da smo u tvojim očima svi jednaki.
Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.
Riječ Gospodnja
Lk 7,36-50
U ono vrijeme neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njim. On uđe u kuću farizejevu i priđe k stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag, kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: ”Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” A Isus, da mu odgovori, reče: ”Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: ”Učitelju, reci!” A on: ”Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” Šimun odgovori: ”Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: ”Pravo si prosudio.” I okrenut prema ženi reče Šimunu: ”Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.” A ženi reče: ”Oprošteni su ti grijesi.”
Sustolnici počeše nato među sobom govoriti: ”Tko je ovaj te i grijehe oprašta?” A on reče ženi: ”Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Lako zapadam u zamku osuđivanja i prosuđivanja djela drugih ljudi. Često to činim i u krugu ljudi ogovarajući i kritizirajući druge. Isus međutim od mene traži radikalnu promjenu: prihvaćati, opravdavati, pomagati, ljubiti. Isus je zahtjevan prema svojim učenicima. Ne želi da budu površni ili osrednji.
Kako ja nasljedujem Isusa i njegov nauk u svojem životu?
Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
