Srpski zločini u općini Mostar (1991. – 1995.)
Slika 1. Mostar, ruševina iz rata 1992. (MJ)
Godine 1991. općina Mostar brojala je 126.067 žitelja, a sam grad 83.686. U gradu Mostaru, Bošnjaci su čini 34,6%, Hrvati 33,9% a Srbi 18, 8%, a ostali 12,7% stanovništva. Nakon rata se broj Hrvata u općini Mostar povećao za 8.190, broj Muslimana se povećao za 2.495,a broj Srba se smanjio za 19.279 kao i broj ostalih za 12.482. Ukupan broj stanovnika u općini Mostar se smanjio za 21.076 stanovnika. Broj Hrvata se povećao jer su u Mostar došli hrvatski prognanici/izbjeglice iz drugih djelova BiH..
U knjizi Davora Marijana i suradnika navedena su imena 69 žrtava, u općini Mostar, koje su ubili Srbi, a spadaju u kategoriju ratnog zločina (ratni zločin, vidi: Hrvatska enciklopedija).
Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Mostaru je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 484 osoba hrvatske nacionalnosti (88 civila i 396 vojnika).
Kronologija zločina
- Na zapovijed generala JNA Momčila Perišića 7. travnja 1992. godine dolazi do otvorene agresije na Mostar, granatirana su naselja Cim, Ilići i Rudnik. Obranu Mostara preuzeo je HVO u kojem su zajedno bili Hrvati i Muslimani.
- Od travnja do lipnja 1992. godine ubijeno je 13 osoba (9 pripadnika HVO-a, 3 civila i jedno dijete.
- Dana 13. i 14. lipnja 1992. JNA i srpske paravojne postrojbe su odvele 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Mostar i ubili ih na gradskom deponiju Uborak i lokalitetu Sutina sjeverno od Mostar. Ubijeno je 27 Hrvata. Nekoliko mjeseci kasnije su otkrivene dvije masovne grobnice na lokaltetu Uborak i Sutina. Za počinjeni zločin nitko nije odgovarao. Zapovjednik JNA i paravojnih postrojbi u Mostaru bio je srbijanski general Momčilo Perišić kojega Međunarodni sud za počinjene zločine na području bivše Jugoslavije nije optužio za počinjene zločine nad civilima (Zadar i drugdje). Momčilo Perišić je preko radio Mostara javno najavio bombardiranje nekih naselja grada Mostara, što je i uradio.
- U naselju Gnojnice je 15. lipnja 1992. ubijeno/nestalo 9 osoba.
- Tijekom 1992. ubijena je još 21 osoba (civili i pripadnici HVO-a).
O zločinima JNA i pripadnika paravojnih postrojbi svjedočila je i Amre Rahimić u knjizi “Kad kamen proplače”: “Odveli su ih Srbi iz grada koji su bili s nama. Jedan od njih je bio upravnik skloništa u kojem smo mi bili. Ujutro je otišao u policijskoj uniformi, a kad je došao po ljude bio je u vojničkoj. Odveli su ljude u Sjeverni logor, bivšu vojarnu JNA, i više ih nismo ni vidjeli – ispričala je Amra, koja svoju knjigu smatra spomenikom žrtvama jer su na kraju knjige imena ljudi koji su ubijeni, baš kao i imena onih koji su to učinili.“
Od 7. travnja 1992. godine do operacije Lipanjske zore, JNA je uz potporu paravojnih jedinica hercegovačkih Srba i Crnogoraca počinila urbicid, sustavno rušenje gradskih područja Mostara. Danonoćno granatiranje zapadnog dijela Mostara ostavilo je neizbrisiv trag. No još veće razaranje doživio je istočni dio grada, koji se nalazio pod okupacijom Srba i JNA. Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u gradu. Agresor je potpuno porušio sedam mostova na Neretvi, sve osim Starog (kojeg je oštetio). Svi gospodarski subjekti u južnoj i sjevernoj gradskoj zoni opljačkani su i potpuno uništeni. Najočitiji primjer su Aluminij i Soko. Potpuno ili djelomice agresor je uništio sva prigradska naselja. U kratkom vremenu srpska vojska uspjela je od 14 mostarskih džamija ostaviti samo dvije neoštećene. Tijekom svibnja 1992. godine zapaljeni su i uništeni: crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara, a sustavno se granatirala i mostarska katedrala. Oštećeni su dom kulture, muzej i arhiv, knjižnica, bolnica, Dom zdravlja, zgrada kazališta, glazbena škola, zgrada Simfonijskog orkestra. Uništen je i cijeli niz mostarskih hotela, škola, predškolskih ustanova, studentskih domova i fakulteta, općina, sud, katastar, pošta, robne kuće HIT i Razvitak.
Izvori:
- Petar Horvatić (narod.hr), Mirsad Behram,
- Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
Dr. Marko Jukić
