Prve narkoze u našim krajevima
Prvi je javno demonstrirao uporabu etera za narkozu William Thomas Green Morton u Massachusetts General Hospital u Bostonu 16. listopada 1846.
Pet mjeseci nakon javne demonstracije eterske narkoze u Bostonu, u Zadru su kirurzi Cezar Pellegrini-Danieli, Jerolim Definis i Toma Fumegallo uz pomoć Ivana Bettinia obavili prvu operaciju u eterskoj narkozi, 13. ožujka 1847. godine, u jedne 80-godišnje starice zbog inkarcerirane hernije. Johannes Baptista Garmanus Bettini (1816. – 1888.) izveo je anesteziju i napisao izvješće u lokalnim novinama.
U Dubrovniku je 14. travnja 1847. obavljena operacije odstranjenja dojke u eterskoj narkozi. Operaciju je izvršio dr. Frane Lopišić uz asistenciju dr. Šarića i dr. Kaznačića.
U Splitu je 17. lipnja 1847. doktor Esler, garnizonski liječnik, obavio više operacija u eterskoj narkozi.
“Narodne novine” iz Zagreba donose 8. rujna 1847. vijest o eterskoj narkozi koja je obavljena u Sisku 29. kolovoza 1847.
U Osijeku se spominju dr. Flesch kao narkotizer godine 1876., a dr. Branislav Grčić godine 1896.
Daljnji su dokumenti o primjeni narkoze u Hrvatskoj oskudni sve do potkraj 19. stoljeća.
Kirurzi su izvodili anesteziju i obavljali kirurške zahvate, korišten je eter i kloroform.
Slika 2. Spomen-ploča gdje je bila bolnica u Zadru (MJ)
Daljnji razvoj anestezije u Hrvatskoj
O narkozi je pisao dr. Miroslav pl. Čačković 1896. godine. U uporabu su uvedni lokalni anestetici i veliki broj anestezija izvodio se infiltracijom lokalnog anestetika. U Hrvatskoj su kirurzi rabili otopine kokaina (1% do 5%-tna Schleichova otopina) za infiltraciju i tako izazvana bezbolnost bila je novo iskustvo. Prvi je rabio Schleichovu otopinu dr. Dragutin Mašek u Bolnici milosrdnih sestara, zatim i dr. Teodor Wickerhauser u istoj bolnici.
Anestezija je izvođena eterom, kloroformom, kloroformom i eterom, morfijem te lokalnim anestetkom.
O narkozi su pisali dr. I. Maixner, dr. Bela Fischer, dr. Miroslav pl. Čačković, dr. Antun Medanić i drugi.
Početci razvoja moderne anestezije u Hrvatskoj započinju 1950. godine edukacijom u Kopenhagenu gdje je Svjetska zdravstvena organizacija utemeljila Centar za izobrazbu na području anesteziologije, u svibnju 1950. Centar je utemeljen kao pomoć nerazvijenim i zemljama u razvoju za edukaciju kadrova na području anesteziologije.
U vrijeme prvoga poslijediplomskog tečaja iz anesteziologije u Danskoj (1950.) predsjednik SZO-a bio je prof. dr. Andrija Štampar (profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz predmeta higijena i socijalna medicina te ravnatelj Škole narodnog zdravlja u Zagrebu). On je uočio značenje anesteziologije u modernoj medicini te je osigurao jednu stipendiju SZO-a na I. poslijediplomskom tečaju u Kopenhagenu ( tečaj od 1. svibnja 1950. do 1. svibnja 1951.). Prvi polaznik iz Hrvatske bio je dr. Andrija Longhino iz Zagreba. Ukupno je na tečaju bilo pet liječnika iz Hrvatske (dr. Jagoda Bolčić (1954./55.), dr. Miroslav Hromadko (1960.), dr. Mare Biondić (1964.) i dr. Vlasta Lederer (1967.).
Dr. Andrija Longhino je nakon Kopenhagena dobio stipendiju SZO-a i još tri mjeseca proveo u Stockholmu i Liverpoolu u svrhu pripreme za organiziranje poslijediplomskog tečaja u Zagrebu. Održana su tri tečaja (godine 1953., 1955. i 1957.), a svaki tečaja je trajao 6 mjeseci.
Poslijediplomski tečajevi iz anesteziologije u Kopenhagenu i Zagrebu bili su osnova za razvoj moderne anesdteziologije u Hrvatskoj. Zakonom iz 1948. propisano je da specijalizacija iz anesteziologije traje 2 godine.
Pioniri hrvatske anesteziologije bili su : Prof. Andrija Longhino, prof. Jagoda Bolčić Wickerhauser, prof. Risto Ivanovski, dr. Đurđa Klaić, prof. Ljubomir Ribarić, prof. Vera Arko, prof. Ivan Janjić.
Izvori: Antun Drašćik, Marko Jukić (Anesteziologija u Hrvatskoj – Od Ive Bettinija do danas, godine 1998.)
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
