“S margine političkoga spektra” – Nisu ga voleli
Foto: libri.hr
Umro je Milan Bandić. Počivao u miru!
Nakon smrti gradonačelnika Milana Bandića može se svašta pročitati, više je zločestih, negativnih komentara, neljudskog blaćenja, laži i govora mržnje prema pokojniku.
Politički analitičari, dežurni komentatori su se potrudili da iskažu svoj negativan stav i tako su se željeli dodvoriti negativnim mainstream medijima zaboravljajući kazati suštinu. Zaboravili su kazati da glavni problem nije Milan Bandić već sustav koji generira nepotizam, korupciju i pogodovanje u hrvatskom društvu. Nije problem Milan Bandić već hrvatsko pravosuđe i druge institucije koje nisu radile svoj posao. To je suština slučaja zagrebačkog gradonačelnika.
Zanimljiv je feljton 24 sata za objektivnije sagledavanje slučaja Bandić:
U jesen 2014. godine, nakon što je Milan Bandić uhićen u velikoj akciji policije i USKOK-a, novinari 24sata Ivan Pandžić I Jelena Badovinac istražili su djetinjstvo, mladost i tajne poslove zagrebačkog gradonačelnika te svoje materijale 2015. godine objavili u knjizi ‘Ja, Milan’. 24sata….
Kada je gradonačelnik izazvao prometnu nesreću u pijanom stanju, kada je bježao s mjesta nesreće i pokušao podmititi policajca zaštitio ga je SDP, koji je bio na vlasti!
Kako i zašto? Zar je SDP to uradio? Jest gospodo uradio je protivno zakonu i moralu u skladu sa svojom dugogodišnjom praksom!
Kada je na nelegalan način Milan smjenio “Cezara” Canjugu u Zagrebu opet je sve bilo u redu jer su SDP-u u borbi za vlast dopuštena sva sredstva. SDP je bio na čelu vladajuće koalicije koja je započela proces takozvane “detuđmanizacije”, proces veleizdaje u kojem je i Milan aktivno sudjelovao.
Iz feljtona 24sata:
“Blitzkrieg koji je Bandić izveo za rušenje HDZ-ove vlasti u to proljeće 2000., ući će u anale hrvatske političke povijesti. U petak kasno navečer predao je u poštu kuvertiranih 26 ostavki vijećnika u Skupštini. Uz oporbena 24 vijećnika, pridobio je na ostavke i HDZ-ove uglednike Ranka Marinkovića i Miroslava Šuteja. Time više nije postojala većina u Skupštini i ona se morala raspustiti.
Poznavajući utjecaj HDZ-a, ništa nije prepustio slučaju i pritiscima da se netko od dvojca predomisli. Rokove za žalbe i povlačenje je izbjegao neradnim vikendom. Službeni list Republike Hrvatske tiskan je ipak preko noći i u ponedjeljak je sve bilo gotovo. HDZ je izgubio vlast. Navodno je Canjuga u subotu obilazio vijećnike, nagovarao ih na povlačenje ostavki, ali sve je bilo uzalud. Vlast je pala, a Zagreb je dobio povjerenika – Josipa Kregara.
“…Nitko nije ponovio ništa slično u Hrvatskoj i HDZ je srušen na isti polulegitimni, polugerilski način kako su pet godina vladali Zagrebom – koristeći političku silu i trgovinu. Bandićev nevjerojatni potez i lukavština zacementirali su mu mjesto u aleji pragmatičnih političara koji ne prežu ni od čega da ostvare cilj. Kako je HDZ bio omražen, on je ispao heroj, a ne čovjek koji traži rupe i zaobilazi procedure kako bi ostvario svoj probitak. Ta aura mu stoji i danas kod onih koji ga vide kao borca protiv nesposobnih političara koji rade loše….”(Feljton, Ja Milan)
Antihrvatska i antinarodna stranka HNS (Hrvatska narodna stranka), kaolicijski partner SDP-a, radi malverzacije sa zemljištem (slučaj Nanbudo, Ferenčak i drugi) u Zagrebu. Milan Bandić (čitaj SDP) u borbi za što veću moć i utjecaj započinje proces rušenja HNS-a.
“Iako je bio na rehabilitaciji, zaustavio je prodaju velikog zemljišta u Novom Zagrebu trgovačkom centru koju je gurao HNS-ov Srećko Ferenčak, tajnik HNS-a koji je tada bio zadužen na gradsku imovinu. Umjesto prodaje “obiteljskog srebra” Bandić je obećavao stanove za mlade u Podbrežju. Oni nikada nisu izgrađeni, ali dogradonačelnik je opet ispao heroj koji je spriječio da privatni interesi nadvladaju gradske. Ferenčak će nakon nekog vremena pasti, a za sobom povući i popularnost čitave stranke kada je oporbeni zastupnik Tomislav Jelić otkrio da je zemljište koje je dobio od grada za gradnju doma za djecu, preprodao drugom trgovačkom lancu. Ta Afera Nanbudo ime je dobila po Nanbudo centru u kojem je tada bio Srećko Ferenčak i preko njega se zalagao u humanitarne svrhe. Ispalo je da su on i njegov kompanjon Petar Turković zaradili preko 10 milijuna na preprodaji zemljišta. Ferenčak je ludio zbog afere i ljutio se na novinare zašto potenciraju tu prodaju u kojoj je sve bilo čisto dok protiv Bandića nema nikakvih optužnica, primjerice za zamjenu zemljišta s Croatia Busom. Nije mu pomoglo. Ferenčak je kasnije završio s osudom, a Bandića je Državno odvjetništvo još godinama ostavilo na miru.
S rehabilitacije je Bandić povukao i drugi potez koji će, kasnije će se pokazati, u potpunosti uništiti kredibilitet HNS-a u glavnom gradu. Na njegovu inicijativu je osnovano povjerenstvo koje je trebalo utvrditi koliko je zelenih površina prenamijenjeno iz zelenih u građevinsko kroz GUP koji su predložili njegovi partneri. Povjerenstvo na čelu s njegovim prijateljem Zdravkom Tomcem je mjesecima skupljalo materijale i na kraju ustanovilo da je grad izgubio stotine tisuća zelenih površina. HNS se uzaludno pokušavao oprati, nakon svih afera, javnost ih je percipirala kao klijentelističku i kradljivu stranku.”
Iz navedenoga je jasno da je postojao klijentelizam, nepotizam i pogodovanje i prije Bandića i kod drugih stranaka, u ovom slučaju HNS. Time se politički analitičari, komentatori, novinare i ostali ne bave. O HNS-ovim hobotnicama se ne piše. Zašto? Jesu li one normalne, poželjne, prihvatljive?
Bandić će nastaviti sličnu rabotu kao i HNS, a SDP će ga podržati. Pravosuđe zaprima kaznene prijave i ne poduzima ništa, i opet je kriv Bandić? Ne, krivo je pravosuđe, kriv je sustav jer dopušta pogodovanje, nepotizam i korupciju.
Premijere, druga Milanovića i druga Plenkovića, treba pitati (ne Bandića), zašto nisu proveli temeljitu reformu bolesnog pravosuđa da se ovakvo nešto ne ponavlja.
Politički analitičari, komentatori, ne naglašavaju ono što treba naglasiti: da je Milan Bandić potekao iz komunističke stranke Savez komunista Hrvatske i da je tamo ispekao zanat (pogodovanje, nepotizma, korupcija, laganje…). Milan Bandić je proizvod hrvatskog postkomunističkog, neokomunističkog, društva gdje je korupcija, nepotizam, privilegiranje, laganje normalan oblik ponašanja u borbi za vlast.
Bandić je bio vješt političar koji je znao vješto balanisirati i zadržati vlast. Bio je radoholičar, čovjek koji je mnogima pomogao i koji je ostavio vidljivi trag u Zagrebu ali i u Hrvatskoj. (npr. Knin, Vukovar). Bandić je gradio Zagreb kao hrvatsku metropolu, tolerantan multikulturalni grad često i na štetu nacionalnih interesa. Dr. Tomac je kazao: S tim da je on uspio nešto što drugi ljudi možda ne bi, okupio je i tvrde desničare i ‘jugoslavene-antifašiste’, barem tako slove u javnosti, i Muslimane, i Srbe, i vjernike i nevjernike. Mislim da je to veliki Bandićev potez i da je on na taj način proveo Tuđmanovu politiku, zato on i jest ‘Tuđmanovac’.
Novinari pišu: Protiv njega je do njegove predsjedničke kandidature (studeni 2009) predano preko 250 kaznenih prijava.
Bio je uhićen 2014. godine (afera Agram), a 2015. objavljena je knjiga „Ja Milan“koja navodi Bandićeve afere. Bandić je 2017. godine pobjedio na lokalnim izborima unatoč brojnih kaznenih prijava i nekih podignutih optužnica!
Slika 2. Ruševina u centru Zagreba (MJ)
Mnoge prijave su neutemeljene, kao primjer može se navesti Cvjetni trg. Uklonjen je štakornjak u samom centru grada i sagrađen poslovno-stambeni prostor na Cvjetnom trgu. Potres je jasno pokazao u kakvom su stanju zgrade u Gornjem i Donjem gradu. Većina tih zgrada je građena u 19. i 20. stoljeću i nisu u skladu s današnjim standardima gradnje. Mnoge kuće treba srušiti pa ponovno izgraditi, to je sva mudrost koju neki ne mogu prihvatiti. Nije Bandić kriv što se radi o starim, dotjaralim zgradama. Nije Bandić kriv što pucaju vodovodne cijevi ili cjevi vrelovoda. Rekonstrukcija cijele vodovodne i toplinske mreže iziskuje ogromna sredstva kojih nema pa se Bandić nije ni pokuša upustiti u te nužne zahvate. Njega su zanimali projekti koji se vide, kojima će zadržati vlast (dobiti glasove) i za koje će biti zapisano da su napravljeni u mandatu Milana Bandića.
Slika 3. Spomenik dr. Franji Tuđmanu (MJ)
Nisu ga voleli, bio je Hercegovac, nisu ga voleli jer je bio Hrvat (lijeve orjentacije), nisu ga voleli jer je gradio Zagreb kao europsku metropolu, a oni mrze Hercegovce, mrze Hrvate i sve hrvatsko. To je to!
Slika 4. Zagrebačke fontane (MJ)
Došao Hercegovac u Zagreb i uspio, bio je 6 puta biran za gradonačelnika. To mu se nikako ne može oprostiti. Doći s kuferom od skaja i osvojiti Zagreb to je nešto grozno, ali dogodilo se. Devedesetih godina su se neki Zagrebčanci okupljali da se distanciraju od prodornih Hercegovaca, da se distenciraju od bijelih čarapa. Zagrebom su se prepričavali vicevi o Hercegovcima i njihovim bijelim čarapama. I danas čujemo takve komentare onih koji zavide uspješnima i radišnima. Razlika između Milana Bandića i njegovih protivnika je u odnosu prema poslu. Hercegovac Milan Bandić je radio 15-16 sati dnevno 365 dana u godini, a njegovi kritičari nisu u stanju raditi ni 8 sati dnevno tijekom 5 dana u tjednu. U nekoliko sati u Zagrebu je palo 60 centimetara snijega, čistilo se cijelu noć i grad je slijedećeg jutra funkcionirao, nije stao zahvaljujući gradskim službama pod vodstvom Milana Bandića. Da su kritičari Milana Bandića bili na čelu grada grad bi bio paraliziran.
Kritičari Milana Bandića će prešutjeti ono što je Bandić dobro napravio, a isticat će ono što je loše napravio uz podvale i laži. Bio je sposoban političar, populist, koji se znao dodvoriti glasačima, koji je pomogao mnogima. Želio je i uspio učiniti Zagreb prepoznatljivim što mnogima smeta jer oni ne vide dalje od svoga nosa i svoga prkna. Njegovi projekti prepoznatljivosti Zagreba su koštali jer ništa nije besplatno. Neki projekti su preplaćeni kao i u drugim gradovma Lijepe Naše, kao i u svijetu. Mnoge kritike i kaznene prijave su neutemeljene. Radi se u hrvatskom jalu (zloba, zavist) te samopromiciji kritičara.
Najglasniji kritičari ne mogu Bandiću oprostiti fontane, spomenik dr. Franji Tuđmanu i Spomenik domovini. Oni mrze sve hrvatsko, mrze domoljubne Hrvate i samostalnu državu Hrvatsku pa to izražavaju preko Milana Bandića.
btr
Slika 5. Prosvjed u Zagrebu (MJ)
Drugi ga ne vole, to su oni koji sve gledaju s pozicije svoga interesa i koji ne vide dalje od svoga nosa i svoga prkna. Za njih ne postoji opći nacionalni interes.
Bilo bi dobro pogledati fotografije i filmske trake o Zagrebu šezdesetih, sedamdesetih, devedesetih i danas pa će pametnom biti jasno o kojim razlikama se radi.
Uspoređivati spavaonice preko Save iz šezdesetih godina i danas je bezpredmetno jer to su bila druga vremena gdje je Partija odlučila što će se i gdje graditi i tko će to platiti, (gradilo se na uštrb drugih sredina).
btrhdr
Slika 6. Prosvjed u Zagrebu (MJ)
Dežurna komentatorica je usporedila klijentelističku hobotnicu Milana Bandića sa talijanskom mafijom (oni su se stvarno ponašali kao familija u onom talijanskom smislu te riječi, a znate koga oni zovu familia). Drugarica je ipak pretjerala. Bilo bi zanimljivo pitati dežurnu komentatoricu (koja je nekome dodvorava) kako bi ocjenila vladavinu IDS-a u Istri ili vladavinu Obersnela u Rijeci.
btr
Slika 7. Prosvjed u Zagrebu (MJ)
Bandić se dodvoravao građanima besplatnim udžbenicima, jaftinijim gradskim prijevozom, legalizacijom bespravno izgrađenih objekata, izgradnjom gradske infrastrukture itd. Snažno se zalagao za legalizaciju bespravne gradnje, dok je HNS bio protiv. Marina Matulović Dropulić bila je ministrica graditeljstva i najavila je velika rušenje, pa i na Bandićevoj Peščenici. Bandić je poručio:
Ako treba stat ću pred bager! Dok smo mi na vlasti, neće se rušiti. Treba omogućiti tim ljudima koji su pobjegli od pakla rata samo s vrećicama u rukama i izgradili svoje domove da imaju legalan krov nad glavom – energično je govorio Bandić. I u potpunosti dobio simpatije većine javnosti.
Krivci za bespravnu izgradnju su gradske uprave i inspekcijske službe diljem Hrvatske kako u vrijeme socijalističke Republike Hrvatske tako i u državi Hrvatskoj. Diljem Hrvatske se rušilo ono što je trebalo srušiti, ali i mnogo objekata koje nije trebalo rušiti. Nekima su srušene vikendice pa im se nakon toga odobrila građevinska dozvola za izgradnju na istom mjestu!? Žalosno, sramotno i bolesno ponašanje vlasti!
Bandić se okružio iskusnim operativcima koji su prije radili u gradskoj upravi i koji su znali kako funkcioniraju gradske službe. Za razliku od Bandića HNS je imao šminkere, evo jednog navoda:
“HNS je vodio operaciju donošenja urbanističkog plana, a koliko je stručnosti bilo najbolje svjedoči da je mladi HNS-ov član Poglavarstva Mislav Žagar skraćenicu “kč. br.” koja znači “katastarska čestica broj” na sjednici čitao kao “kućni broj”. Bandić osobno i njegovi ljudi su ratovali s HNS-om oko prenamjena zemljišta iza kojih su stajale sumnje u kriminal, ali i bespravne gradnje.
Urbanistički plan donosio s u kaotičnom okružju i nikada neće biti jasno koliko je tada interesa progurano pod krinkom razvoja grada. Primjerice, dok je došao iz Poglavarstva u Skupštinu u njega je preko noći ugurana legalizacija katova Importanne galerije u Zagrebu. Zastupnici svih stranaka su amandmanima mijenjali zelene površine u građevinske, ali Bandić i njegovi su ispali puno pošteniji od HNS-ovaca.”
Dakle, to je bio obrazac ponašanja u neokomunističkoj Hrvatskoj i drug Milan se izvrsno uklapao u taj obrazac ponašanja.
U borbi za vlast Milan Bandić je obećao svoj model stanogradnje. Dao je točan komentar Čačićeva POS-a:
“lagano je graditi jeftine stanove kada Zagreb mora osigurati zemljište i sagraditi o svom trošku svu infrastrukturu, škole i javne objekte.”
Pišu što je sve obećao a nije napravio, neka novinarčići skupe sva obećanje vlada RH i svih vladajućih stranaka diljem Lijepe Naše pa neka napišu tko je i koliko lagao. U borbi za glasače i vlast lagalo se, laže se i lagat će se i u budućnosti. Treba naglasiti da Hrvateki vole laži mainstream medija, plaćaju ih u obliku HRT preplate…
Mala digresija. Pitaju premijera Plenkovića, nedavno, u Splitu (veljača 2021.): Kada će se rješiti prometni kaos u gradskoj luci (tijekom ljetnih mjeseci)? Premijer jasno i kratko odgovara: Kada se donese PUP (Provedbeno urbaniostički plan)!? Dakle, gradske uprave u gradu Splitu (HDZ-ove, SDP-ove, HSLS-ove) nisu tijekom 30 godina usvojile urbanistički plan kojim se rješava prometni kaos. Nisu rješile pitanje željezničkog kolodvora! Da je Split imao svog Bandića (ili Kalmetu) to bi davno bilo rješeno.
Novinari dobro zaključuju da je “svima znao cijenu”, da ih je kupovao: “Nekoga novcem, nekoga zaposlenjem, nekoga rehabilitacijom, popravkom ceste, vodovodne cijevi, ustupanjem prostora.”
Nije problem Milan Bandić već su problem ljudi koji će se prodati iz interesa. Milan Bandić je bio pragmatik, kalkulant, dio vladajućeg sustava u neokomunističkoj Hrvatskoj. Hrvatsko pravosuđe i druge državne institucije su nekima (među njima i Milanu Bandiću) dopustile korupciju, nepotizam, pogodovanje i varanje građana. U neokomunističkoj Hrvatskoj imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. Milan Bandić je bio građanin prvog reda (on je to znao iskoristiti) pa mu je bilo dopušteno ono što je drugima bilo zabranjeno. Za objektivniju ocjenu Bandićeve dvadesetogodišnje vladavine gradom Zagrebom nužan je vremenski odmak pa treba sačekati.
Nakon smrti Milana Bandića svjedoci smo objava mržnje, neljudskosti, zavisti, laži znanih i neznanih pojedinaca te političara bez dostojanstva i ljudskosti. Nažalost, u Hrvatskoj je dopušten (selektivno) govor mržnje putem društvenih mreža i mainstream medija.
Dr. Marko Jukić
