“S margine političkoga spektra” – Zdravstvo na trajnoj infuziji
Vladajući kao i oporba znaju da je hrvatski zdravstveni sustav financijski neodrživ, ali ne rade ništa da se postojeće stanje promijeni. Vladajući ne poduzimaju nužnu reformu financijski neodrživog zdravstvenog sustava, a nesposobna oporba nije u stanju dati niti jedan suvisao prijedlog reforme sustava zdravstva. Oporba jedino zna sazivati konferencije za medije i lupetati o neodrživosti, zna kritikovati ministra i Vladu ali ne zna ponuditi rješenje. Oporba voli igrokaze, dosjetke i lupetanja, to je njihov doseg. Ima li nešto gore od loše Plenkovićeve vlade? Ima, a to je oporba u Hrvatskoj!
Da ne bude zabune, nije samo sadašnji ministar zdravstva kriv za stanje u zdravstvu, krive su sve vlade tijekom zadnjih 20 godina. Sadašnji ministar zdravstva kriv je za nečinjenje, zato jer nije ni pokušao dati prijedlog reforme zdravstvenoga sustava. Pandemija covid-19 i niz poteškoća koje je napravila nije opravdanje za nedonošenje prijedloga reforme sustava zdravstva u RH. Jadna oporba, također, nema prijedlog reforme zdravstvenoga sustava u RH.
Stanje je loše jer sveukupni dugovi u zdravstvu iznose oko 12 milijardi kuna. Sanacija duga je vatrogasna mjera s ograničenim dosegom jer su gomilaju novi dugovi. Žurno treba poduzeti vatrogasne mjere da se spriječi prekomjerni rast duga. Jasno je da reformu zdravstvenoga sustava nije moguću provesti u jednom mandatu vlade (4 godine). To je proces koji se može provesti tijekom 10 i više godina. Ministar mora ponuditi na javnu raspravu suvisao prijedlog reforme zdravstvenoga sustava (sveobuhvatno, a ne parcijalno rješenje) tako da se svatko može očitovati. Ako pučanstvo ne želi reformu sustava, ako oporba ne želi reformu sustava neka to jasno kažu. Ako oporba i građani budu imali bolji prijedlog neka ga predstave, mogu ga “zaštititi” kod javnog bilježnika. I jednima i dugima mora biti jasno da se mora reducirati broj bolničkih odjela u nekim bolnicama, da se mora povećati izdvajanje za dopunsko zdravstveno osiguranje. Racionalizacija zaposlenih u zdravstvenoj administraciji, racionalizacija nabave, jedinstveni informacijski bolnički sustav na razini države i tijelo pri ministarstvu koje kontrolira troškove na razine države.
Ministar je svjestan da je ovaj sustav zdravstva financijski neodrživ ali nije spreman ništa napraviti i to je ono što zabrinjava, ono zbog čega treba uputiti kritiku.
Činjenica je da je pandemija covida-19 dodatno financijski opteretila sustav, (kupnja nove opreme, nove covid jedinice intenzivnog liječenja i skrbi, testiranja, cijepljenje itd.), da je postavila nove izazove pred Ministarstvo zdravstva, Vladu i društvo u cjelini. Gubitci se procjenjuju na 33 milijarde kuna, od toga u sektoru zdravstva 2 milijarde kuna.
Svakome je jasno da se dugovi i problem u zdravstvu ne će rješiti sami od sebe te da ih mora rješiti Ministarstvo zdravstva, Vlada i Sabor (novi zakoni). Lupetanja oporbe također ne će rješiti pitanje financijski neodrživog sustava zdravstva pa bi bilo dobro da ponude razuman prijedlog ako ga imaju.
O dugovanjima u zdravstvu ministar je izjavio:
“Nekoliko puta naglašavali smo da je, prema podacima EUROSTAT-a, izdvajanje Republike Hrvatske za zdravstvo 861 euro po stanovniku ili 6,8 posto BDP-a, a u EU prosjek iznosi 3100 eura ili 9,9 posto BDP-a. Slovenija izdvaja 1830 € po stanovniku, više nego dvostruko od RH, a Italija 2533 € odnosno triput više od Hrvatske. Stoga se pitanje povećanja izdvajanja za zdravstvo, neovisno iz kojih izvora, svakako stavlja u primarni fokus”, rekao je.
Na pitanje planiraju li dirati u dopunsko osiguranje, rekao je: “Dodatno fiskalno opterećenje građana nije na stolu te se traži prostor za povećanje proračunskog izdvajanja sa svim relevantnim dionicima na razini Vlade”.
“Pet je ključnih razloga za porast i problematiku dugovanja: nedovoljno financijsko izdvajanje za zdravstvo i porast plaća u zdravstvu, porast prava pacijenata, demografska struktura stanovništva, razvoj medicinske tehnologije i novih modela liječenja i lijekova te pandemija Covid-19. Uz već spomenuto nedovoljno financijsko izdvajanje po stanovniku, moramo istaknuti da je trošak plaća u zdravstvenim ustanovama porastao u prosjeku za 24 posto u zadnje četiri godine”,
“Prava pacijenata zadnjih 10 godina su se samo povećavala, dok je financijski doprinos, primjerice u obliku dopunskog osiguranja, zadnjih osam godina nepromijenjen, 70 kn mjesečno, ili čak i smanjen. Također morate znati da samo 1/3 osigurane populacije plaća doprinose te da imamo nepovoljnu demografsku strukturu koja također negativno utječe na zdravstvenu financijsku bilancu. Kao Vlada smo svjesni socijalne osjetljivosti povećanja bilo kojih dodatnih fiskalnih davanja, no moramo biti svjesni da trošak zdravstva košta i da ga netko mora podmiriti. Vjerujem da će Vlada i Ministarstvo financija pronaći izvor dodatnog izdvajanja za zdravstvo”.
Sve je ministar lijepo i točno naveo (sve to znamo, ništa novoga) ali je zaboravio da on kao ministar zdravstva nije izišao s konkretnim prijedlogom cjelovite reforme zdravstevenog sustava u RH. Ne trebaju nam nabrajanja poteškoća i opravdanja, treba nam reforma neodrživoga sustava. Treba nam ministar i stručna ekipa koja će ponuditi i početi provoditi reforme u sustavu zdravstva.
Mediji prenose izjavu ministra Beroša: “Beroš o reformama u zdravstvu: Poskupljenja dopunskog zdravstvenog osiguranja neće biti”.
Nažalost, dopunsko zdravstveno osiguranje mora poskupjeti ako želimo održiv sustav! Ako ministra misli da bez dodatnog financijskog opterećenja građana može nešto promijeniti neka podnese ostavku.”
Polupismeni novinar piše: “Nemojte nam prodavati burgere pod bubrege”
“Naime prema podacima Eurostata, gledajući udio zdravstva u BDP-u, a to je jedina prava mjera stvari, Hrvatska na zdravstvo troši više nego devet drugih zemalja u EU, 6,8 posto svog BDP-a. Manje od nas troši i Mađarska i Slovačka i Litva, Latvija, Estonija, Poljska i tako dalje.
A kada gledamo izdvajanja iz plaća, Hrvatska je u kategoriji zemalja koje imaju isti (Bismarckov) model financiranja zdravstva, apsolutni šampion. Dakle, svaki hrvatski radnik i porezni obveznik svakog mjeseca za zdravstvo izdvoji 16,5 posto svoje plaće.
To je čak više i od Njemačke gdje za zdravstvo izdvajaju 14,5 posto od plaće, Češka i Slovenija samo 13 i pol posto.
Genijalac je zaboravio navesti koliko je prosječna plaća u Njemačkoj. Prosječna mjesečna bruto plaća u 2020. godini u Hrvatskoj bila je oko 9.200 kuna, od toga za zdravstvo ide 16,5% što iznosi 1.518 kuna. U Njamačkoj je prosječna mjesečna bruto plaća oko 3.000 eura (i više) što je 22.5000 kuna. Od 22.500 kuna za zdravstvo ide 14,6% što iznosi 3.285 kuna.
Bjedno hrvatsko novinarstvo prodaje burgere pod bubrege!
Ukupni dug veledrogerijama je oko 6,5 milijardi kuna. Zakonski bi račun trebalo platiti u roku oko 60 dana, a bolnice plaćaju u roku od 300 do 360 i više dana! Mediji pišu: “Ovaj tjedan je objavljeno da su bolnicama u Dubrovniku, Sisku i Vinkovcima obustavljene isporuke lijekova, jer spadaju u bolnice s najduljim dugom od preko 1000 dana …”
Premijer Superman je to komentirao ovako: “Svako malo veledrogerije, kada dođe neki važan termin, bilo Božić bilo Uskrs ili datum izbora, složno krenu tražiti sredstva koja im se trebaju platiti”, rekao je Plenković novinarima. “Mi smo o tome razgovarali, ministri financija i zdravstva će s njima održati sastanak i bit će im isplaćena određena sredstva u sljedećim danima”.
Žalosno i sramotno! Bilo bi dobro da premijer primjeni isti kriterij za sebe i svoje minister pa da plaću primaju sa zadrškom od 300 dana. Isto vrijedi i za oporbu.
Genijalac Grbin kaže:
“Socijalna država mora osigurati zdravstvenu zaštitu svojim građanima, pogotovo kada uplaćuju zdravstveno osiguranje, plaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje, participaciju, a često moraju plaćati i privatnu zdravstvenu skrb”,
“Danas je došlo do faze usijanja zato što predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Vili Beroš i ministar Zdravko Marić ne rade svoj posao, a njihov je posao da lijekovi koji se potroše, da se potrošni materijal koji se upotrebi u bolnicama i plati”.
Zaboravio drug Grbin kazati kako, zaboravio drug Grbin kazati da će sredstva koja stranka SDP dobiva iz proračuna dati (u cijelosti) za zdravstvo (za lijekove). Također je zaboravi kazati da će dati polovicu svojih vlastitih primanja za zdravstvo (u znak solidarnosti).
Godinama čekamo da nam genijalci iz SDP-a, MOST-a i ostali ponude prijedlog cjelovitih (ne parcijalnih) reformi u zdravstvu, ali nismo dobili ništa. Ti uhljebi znaju samo lupetati, kritizirati i kritikovati, ništa više od toga. Umjesto ozbiljnih rasprava u Saboru oni se bave igrokazima, dosjetkama i čitanjem knjiga za vrijem rasprave. Točno je da su vladajući iz HDZ-a aroganti, bezobrazni (tako se ponašao i SDP kada je bio na vlasti) i da rijetko prihvaćaju prijedloge oporbe. Nažalost, oporba ne nudi rješenja već papagajski ponavlja optužbe na račun vladajućih zaboravljajući pomesti pred svojim vratima. Građani su taoci lošeg izbornog zakona i loših političara (vladajućih i oporbe) koji uništavaju Hrvatsku.
Ministar financija pojasnio vatrogasne mjere:
”Iduća tri mjeseca ćemo učiniti transfere prema Ministarstvu zdravstva kako bi se održavale tekuće obveze ljekarni i bolnica prema veledrogerijama i dobavljačima. Mjesečni iznosi će biti 600 milijuna kuna za bolnica i 300 milijuna kuna za ljekarne. U šestom mjesecu, kada planiramo donijeti rebalans i dodatnu injekciju, koji će svesti rokove plaćanja bolnica na 180 dana, a ljekarni na 120 dana. Ministarstvo financija više do kraja godine na ovim sastancima vidjeti nećete”.
Primirje! Do kada?
Na redu su ministar Vili Beroš i Ministarstvo zdravstva da javnosti ponude cjelovit prijedlog reforme zdravstvenoga sustava, da usvoje sve suvisle primjedbe i da isti podnesu Saboru na raspravu i usvajanje. Treba donijeti odluku da se usvojena strategija reforme zdravstva ne može mijenjati kako se mijenja ministar tako da svaka budala ne izmišlja toplu vodu jer se strategija ne može mijenjati svakih 4 godine.
Dr. Marko Jukić
