“S margine političkoga spektra” – Novi uhljebi, plaćenici, preuzimaju grad
Hrvatskoj su nužne reforme ali o njima ne govore novi političari (građanski aktivisti), o njima ne govore niti pišu mainstream mediji pa je jasno da se radi o uhljebima najgore vrste. Nužna je reforma izbornog zakona, državne i lokalne uprave, pravosuđa, zdravstva, financiranja političkih stranaka i niza drugih djelatnosti. Hrvatska je na začelju Europske unije jer ne provodi reforme, ima glomazan birokratski aparat, loše zakonodavstvo, nesređene katastarske i zemljišne knjige te nerješene vlasničke (suvlasničke) odnose. Novi ljudi u politici (novi zastupnici u Saboru, novi ljudi na lokalnoj razini) se ne zalažu za stvarne reforme, njima je najvažnije da se oni uhljebe (sigurna saborska plaća, sigurna plaća u gradskoj ili županijskoj upravi, osigurana naknada za članstvo u nadzornim odborima itd. Njihov jedini cilj je domaći se državnog, gradskog ili županijskog bankomata i lagodno živjeti prodajući “bozu”. Narod lijepo kaže: “Sjaši Kurta da uzjaše Murta”. To je to i ništa drugo.
btr
Lokalni izbori u Hrvatskoj pokazali su političku neodgovornost i nepismenost Hrvateka. Najbolji primjer je grad Zadar gdje je jedan redikul osvojio 7 mandata za gradsku skupštinu. Drugi primjer je grad Zagreb gdje su gradski aktivisti (neradnici i plaćenici) dobili najviše glasova. Hrvateki su izgubljeni u vremenu i prostoru pa daju svoj glas probisvjetima, demagozima, diletantima koji nemaju nikakvih rezultata iza sebe, koji su stalno živjeli na tuđoj sisi (donacije iz inozemstva, sredstva državnog i lokalnog proračuna) i koji nisu ništa konkretno napravili. Njihova aktivnost je uvijek bila destruktivna, antinarodna, protuprirodna i protudemokratska. Mogu se pohvaliti prosvjedima, žviždanjima, igrokazima na gradskim ulicama, laganjima, pljuvanjima svih koji ne misle kao oni. To su novi političari (građanski aktivisti, plaćenici) Hrvatske.
Gradu Zagrebu trebaju promjene upravljanja jer je stanje zabrinjavajuće. Bolji poznavatelji zagrebačkih prilika pišu o gubitcima i velikom minus na računu grada Zagreba. Gubitci i minus su prvenstveno rezultat populističke politike Milana Bandića koji se dodvoravao “raji” (npr. cijene u javnom prijevozu).
Što čeka budućeg gradonačelnika? Kažu da ga čeka minus od dvije milijarde kuna? Gubitci Zagrebačkog Holdinga procjenjuju se na 200 mlijuna kuna. Budućeg gradonačelnika čeka reforma gradske uprave jer nije normalno da grad ima 27 pročelnika i njihovih zamjenika, da gradonačelnik ima 30 savjetnika. U uredu gradonačelnika radi 280 ljudi!? Jasno je da je reforma gradske uprave nužnost i da je postojeće stanje financijski neodrživo. Postavlja se pitanje je li platforma Možemo sposobna rješiti postojeće probleme. Brzopleto su najavili otkaze, rošade, raskidanje ugovora, ukidanje radnih mjesta itd. Zaboravili su da postoji Zakon o radu, Zakon o trgovačkim društvima, da postoje ugovori koji se moraju poštivati. Ako novi ljudi u gradskoj upravi ne budu poštivali postojeće zakone to bi moglo rezultirati dugotrajnim sudskim postupcima i velikim odštetama koje će grad (građani Zagreba) morati platiti.
Najava “kristalne noći” u gradu Zagrebu, zahtjev za davanje svih mandata na raspolaganje, je čin diktature, a ne pravne države i demokracije. Postavlja se pitanje tko će to od građanskih aktivista ocjenjivati rad djelatnika u gradskoj upravi i u gradskim poduzećima? Koje su kvalifikacije Urše Raukar ili Sandre Benčić da ocjenjuju rad Ljube Jurčića? Nakon sramotne najava bivših građanskih aktivista (plaćenika) nitko ne treba dati mandate na raspolaganje, načelno, neka ih legalno smijene i neka im jasno pokažu što su loše radili. Ne mogu histerične babe i probisvjeti ocjenjivati nečiji rad!
Građanski aktivisti kažu da je Zagreb bio Bandićev bankomat, a zaboravljaju kazati da je bio i njihov bankomat te nevesti koliko novca su dobili iz tog Bandićeva bankomata. Zaboravili su kazati kako je Bandić financirao i njihove igrokaze po Zagrebu.
Tko su građanski aktivisti, budući upravitelji grada Zagreba, pojasnili su članovi Demokratskog pokreta. “Stranka Zelenih osnovala je institut Heinrich-Böll-Stiftung koji uplaćuje novac u Institut za političku ekologiju (institut pod navodnim znacima). Iz tog instituta nastaju stranke Možemo! i Zagreb je naš! Gospodin Tomašević je bio koordinator oba instituta. Imamo ovdje na početku trag novca od jedne stranke koja je stranka u Saveznoj Republici Njemačkoj i koja ima identične ciljeve kao i stranka u Republici Hrvatskoj, a to je Možemo! Ustavom Republike Hrvatske zabranjeno je financiranje stranih pravnih osoba i političkih stranaka. Ovo je čak loše prikriven trag novca”.
“U svakom trenutku sjedenja na toj cesti, Tomašević je putem stranih dotacija uzimao mjesečnu plaću koja je u svakom trenutku bila veća od mjesečne plaće hrvatskog učitelja ili medicinske sestre. To nije protuzakonito, ali ne radi se o skupini volontera koji su na kruhu i vodi sjedili na cesti i spavali u vrećama za spavanje već o ljudima koji su bili financirani. Tomašević je bio djelatnik nečega što je pretenciozno nazvano institutom, a zapravo je bila udruga dotirana, ne samo iz stranih izvora, već i iz hrvatskog državnog proračuna. On je bio zaposlenik te udruge i primao plaću”.
“Benčić nikad nije nijednu kunu zaradila izvan stranih dotacija izvan državnoga proračuna i proračuna Milana Bandića, koji je bio financijer i njen najmoprimac. Pola liste Možemo su zaposlenici Gradske uprave, kazališta, ustanove i sl. O demontaži sustava Milana Bandića govore ljudi koji su godinama bili korisnici gradskog proračuna”.
Gornji navodi su točni i oni pokazuju o kakvim se ljudima radi.
Plaćenici su protestirali protiv gradnje na Cvjetnom trgu, ometali su izvođenje radova. Umjesto da protestiraju na gradilištu trebali su protestirati ispred gradske uprave jer je Horvatinčić imao legalnu građevinsku dozvolu. Toliko o njihovom poimanju prava i pravne države. Usput treba spomenuti da je Horvatinčić napravio uslugu gradu Zagrebu, nakon potresa grad ne mora obnavljati 3 stare kuće u najužem centru. Koliko je poznato Horvatinčić je kao investitor gradu Zagrebu platio sve namete.
Zanimljivo je da državni dužnosnici i institucije nisu komentirali strano mješanje u lokalne izbore u Hrvatskoj. Gadonačelnik Budimpešte Gergely Karácsony, gradonačelnik Innsbrucka Georg Willi i gradonačelnik Grenobla Éric Piolle uputili su video podrške kandidatu zeleno-lijeve koalicije Tomislavu Tomaševiću za njegovu kandidaturu za gradonačelnika Zagreba. (Zagreb, 11. svibnja 2021.). Zar je ovo normalno? Zar ovo nije strano miješanje u unutardržavne odnose u Republici Hrvatskoj? Izborno povjerenstvo šuti, ministarstvo “spoljnih” poslova šuti, premijer i predsjednik šute, mainstream mediji šute jer se radi o lijevim radikalima. Da se radi o takozvanoj desnici tada bi mainstream mediji danima dizali halabuku…Kada se radi o lijevim aktivistima sve je dopušteno!
Trebaju nam promjene, reforme ali nam ne treba nova ljevica, ne trebaju nam plaćenici, uhljebi, ne trebaju nam građanski aktivisti koji od Zagreba hoće napraviti provincijski grad.
Tomaševićev igrokaz s biciklom je neorginalan, već viđen 2000-te godine. To je još jedan pokazatelj da se radi o demagogu.
Hrvatski mainstream mediji obmanjuju hrvatsku javnost, hvale građanske aktiviste namjerno zaboravljajući da se radi o plaćenicima koji ne mogu biti neovisni i koji ne će provoditi politiku koja je u interesu građana.
Obnova Zagreba ne može ići brže uz postojeće zakone, postojeći nered u katastru i zemljišnim knjigama, neriješene imovinske odnose (vlasništvo, suvlasništvo) i zakone koji su kontradiktorni. Da bi obnova Zagreba išla brže treba promijeniti niz idiotskih zakona koje su izglasali saborski tupani, koji ih nisu ni pročitali, a ako su ih pročitali nisu ih shvatili.
Nova radikalna ljevica koja najavljuje promjene zaboravlja da HDZ nije bio na vlasti u gradu Zagrebu. Milan Bandić nije potekao iz HDZ-a već iz SDP-a. Zagreb nisu vodili takozvani desničari već preobraženi komunisti pa prigovarati HDZ-u za stanje u Zagrebu je nekorektno. Ako usporedimo vladavinu HDZ-a u nekim sredinama Hrvatske i vladavinu IDS-a u Istri možemo vidjeti da je obrazac isti: korupcija, nepotizam, pljačka i nesposobnost. Evo nekoliko navoda Bruna Langera o IDS-u:
”Istra je konačno skinuta s respiratora, jer je 30 godina zahvaćena virusom IDS-a….”
”Građani su konačno shvatili da ‘institucije koje rade svoj posao’ zapravo ‘ne rade taj posao’. Pobijedio je istarski slobodarski duh, napokon. Već sada se lakše diše i krenulo se u konačnu borbu protiv ove pošasti zvane IDS. Siguran sam da je ovo početak kraja IDS-a”.
“Na ovim su izborima ključne tri stvari: Prvo, dakle, izgubili su Pulu; drugo, izgubili su Vodnjan, a to je posebno važno jer su upravo na tom području sve IDS-ove malverzacije, od Hypo banke, do trgovanja zemljištem, nekretninama… I treće, izgubili su Buzet, jer je Damir Kajin tamo učinio veliku stvar- potukao IDS”.
”Sada su u tom gradu stvoreni preduvjeti, ako institucije zaista prorade, da se padom IDS-ovog gradonačelnika otvore mogućnosti u kojima će konačno na vidjelo izaći IDS-ova rasprodaja istarskoga zemljišta i neviđena pljačka ljudi.
Upravo je u Istri na djelu ono što sam još davno govorio, a to je da istarsku mafijašku obitelj čine političke elite, tajkuni, pravosuđe i, dakako, mediji. U takvim uvjetima ovo je briljantna pobjeda birača i hvala im što su izašli na izbore i što je, zahvaljujući njima, IDS doživio debakl. Zaista se lakše diše…”.
O malverzacijama, korupciji, nepotizmu, pljački u Istri mainstream mediji (a drugih i nema) rijetko govore i pišu iako je obrazac ponašanja gori nego što ga provodi HDZ. Ljudi na vlasti su svuda isti bez obzira u kojoj su stranci.
Jedna aktivistica, danas saborska uhljebica, traži promjenu siluleta (umjesto muške ženska) na semaforu (rodno ispravni semafori). Radi se o usputnom igrokazu, a ne o reformi koja će donijeti boljitak građanima Zagreba i šire.
Nisu oni za nikakve reforme već za vlastito uhljebljenje. Da su za reforme bili bi za promjenu nakaradnog izbornog zakona, da su za stvarne reforme bili bi za prestanak financiranja političkih stranaka iz proračuna, da su za reforme bili bi za smanjenje broja općina i silne administracije. Ako Hrvateki u Zagrebu žele demogoga na biciklu neka glasaju za njega, a protiv sebe i svoje djece.
O čemu se stvarno radi pojasnio je Davor Dijanović: “sada svjedočimo naletu trećega vala komunizma koji se može nazvati zelenim komunizmom, koji pod krinkom ekologizma nameće radikalno lijeve ideje”. To je to! Da je živ Stjepan Radić poručio bi Hrvatekima “Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!”.
Treba nam reforma izbornog zakona, državne i lokalne uprave, pravosuđa, zdravstva, financiranja političkih stranaka i niza drugih djelatnosti. Plaćenici i uhljebi iz platforme Možemo, Nove ljevice, Zagreb je naš, Zelene alternative – OraH, Radničke fronte i sličnih lijevih uhljeba nisu za navedene promjene već žele neograničeni pristup državnom i gradskim bankomatima. Njih reforme ne zanimaju jer postojeći sustav im osigurava lagodan život na grbači naroda (financiranje političkih stranaka iz proračuna).
Valjda ćemo preživjet i novu pošast, “Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vazda ne bu da nam nekak ne bu” (Balade Petrice Kerempuha).
Dr. Marko Jukić
