Domovinski rat: Srpski zločini u Kuljanima, Strugi i Kozibrodu 26. srpnja 1991.
Slika 1. Mural u Banskoj Strugi (MJ)
Dana 26. srpnja 1991. pokrenuta je velika četnička ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim imenom „Žaoka“(„Žalac“). Tom akcijom htjelo se protjerati i ubiti sve Hrvate na Banovini tako da 27. srpnja 1991. godine Banovina bude bez Hrvata. Jedan od organizatora i provoditelja tog krvavog pohoda bio je ratni zločinac Dragan Vasiljković, zvani ‘Kapetan Dragan’. Četnici su zarobili stanovnike Zamlače pa su ih natjerali ispred oklopljenog vozila, njih 38, s podignutim rukama. Na vozilo su stavili minobacač i top te su pucali iz strojnica preko glava ljudi u živom štitu i tako su upali u selo Strugu te zarobili nekoliko Hrvata i priključili ih u živi zid pa ih je ukupno bilo 46. Branitelji nisu pucali u ljude u živom zidu i tako su četnici s vozilom došli do sredine Struge gdje su ih dočekali Mile Blažević zvani Čađo i Željko Filipović.
Četnici su u svom pohodu zarobili tri policajca koja su tukli, mučili i na kraju ubili. Također su ubili 9 civila, a zarobili 2 policajca koja su brutalno tukli i mučili želeći saznati raspored obrane. Mile Blažević Čađo i mladi prometni policajac iz Zagreba Željko Filipović odlučili su se žrtvovati kako bi zaustavili napad i spasili civile u živom štitu. S potpornoga zida iznad ceste, iz blizine, bacili su improvizirane eksplozivne naprave na oklopno vozilo. Opasan eksplozivom Mile Blažević skočio je na četničko oklopljeno vozilo i pri tome je došlo do eksplozije od koje su poginuo Mile Blažević i Željko Filipović, ali i 6 četnika, a bilo je ranjeno još 14 četnika.
Slika 2. Mile Blažević Čađo (narod.hr)
Mile Blažević zvani Čađo, Hrvat iz Struge, junak je hrvatskoga Pounja. Svojim herojskim činom zaustavio je napredovanje neprijatelja i spasio živote Hrvata koji su bili u živom štitu te u hrvatskim selima Pounja. Pomagao mu je Željko Filipović, mladi policajac – dragovoljac iz Zagreba, koji se također žrtovao.
Nakon stradavanja četnici su prekinuli napad i povukli se pa se hrvatsko stanovništvo moglo povući i na taj način su spašeni mnogi ljudski životi. Većina talaca (ukupno ih je bilo 46) spašena je, dvoje je stradalo, a njih 15 je ranjeno. Također su spašena dva policajca. Četnici su prekinuli napad i povukli se prema Dvoru na Uni pod paljbom branitelja. Nakon toga se JNA uključila i spriječila poraz četnika. Herojskim činom Mile Blaževića i Željka Filipovića spašeni su mnogobrojni mještani Struge i drugih sela Pounja.
U mjestima Pounja (Zamlača, Banska Struga, Unčani, Golubovac, Divuša, Kozibrod i Kuljani) živjelo je 1400 Hrvata koji su morali napustiti svoje domove. Tijekom napada na hrvatska mjesta Pounja 26. i 27. srpnja 1991. ubijeno je 13 hrvatskih policajaca i 17 civila, a veći broj civila zadobio je teške tjelesne ozljede.a vrijeme operacije „Žaoka“ (26. i 27. srpnja 1991.) postrojbe JNA i pobunjenih Srba počinile su ratne zločine u Kuljanima, Strugi Banskoj, Unčanima i Kozibrodu.
Protjerani Hrvati su se tek nakon operacije „Oluja“ (kolovoz 1995.) mogli vratiti u svoje opljačkane i razrušene domove.
U selu Kuljanima (općina Dvor na Uni) Srbi su zarobili više hrvatskih civila. Nekoliko zarobljenih civila bilo je masakrirano.
U nebranjena sela su odmah upali dvorski Srbi, ubivši rijetke preostale stanovnike, uglavnom starije ljude. Samo su u Divuši zaklali pet Hrvata. Uslijedilo je i rušenje doslovce svih zgrada u vlasništvu Hrvata te i razaranje katoličkih crkava. Izbjeglička kolona iz dvorskog Pounja u Hrvatskoj Kostajnici izazvala je paniku, i građana i branitelja. Nakon što su 30. srpnja 1991. zrakoplovi JNA bombardirali grad, odlučeno je da se 31. srpnja iz grada i okolnih sela stanovništvo organizirano evakuira. U gradu je ostao samo dio policije, koja se uskoro povukla. Tako je potkraj srpnja palo gotovo cijelo Pounje, premda su se nakon dva dana u Hrvatsku Kostajnicu vratili branitelji i dio stanovnika.
Slika 3. Spomen-ploča u Banskoj Strugi (MJ)
Za počinjene zločine (ubijanje golorukog stanovništva, protjerivanje, pljačku te uništavanje imovine) optuženi su Predrag Orlović i još 34 osobe koje su hrvatskom pravosuđu nedostupne. Za zločin u Zamlači, Strugi i Kozibrodu optuženo je više osoba, ali pravosudni postupak nije održan jer su optuženici bili nedostupni hrvatskom pravosuđu. Protiv nekih je postupak obustavljen zbog primjene zakona o oprostu. Samo nekolicina je odgovarala za masovne zločine na Banovini.
Zoranu Tomiću sudilo se u odsutnosti za smrt trojice policijskih službenika (zagrebački policajci Mladen Halapa, Ivica Perić i Goran Fadljević). Dragan Vasiljković osuđen je na 13 i po godina zatvora, a desetooptuženi Dragan Vranešević na kaznu od 15 godina zatvora.
Izvori:
Hrvatski informativni centar – Kronologija Domovinskoga rata na Banovini; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rat 1991.; Dr. Vlatka Vukelić, Magazin za vojnu povijest
Dr. Marko Jukić
